Marko iz Kučića imao je prijatelja Bosanca. Oni su se pokumili, ali je Marko Bosanca uvijek zvao prijateljem, a on njega kumom. Jednoga petka sastadoše se u Zadvarju te prijatelj Bosanac upita kuma Marka, bi li znao gdje bi se moglo kupiti dobru kozu, na što mu Marko odgovori da on ima dobru kozu za prodaju, ali je malo skuplja. Na to će prijatelj Bosanac: “Neka je skupa, ako je tako dobra!” Marko mu je rekao, neka je goni bez pare i dinara pa ako mu ne bude odgovarala, da je vrati.

Bosanac kupi kozu, isplati koliko je kum tražio i krenu kući. Usput svrne u Čizmića gostionicu da nešto popije. Dok je on pio, Čizmić odveže kozu i mjesto nje sveže jarca.

Kad je došao kući reče ženi, neka ode pomusti kozu. Žena ode i vidi da nije koza nego jarac pa reče mužu: “Što si ti kupio u kuma na Povilu, kozu ili jarca?” Muž vidi da je jarac.

U rano jutro uze jarca i s njime nazad kumu na Povilo. Vraćajući se iz Bosne opet svrne u Čizmića, a on mu sad promijeni kozu za jarca. Kad je došao kod kuma reče: “Što si ti meni prodao kozu ili jarca?” A kum mu odgovori: “Pa vidiš čovječe da je koza!”

“Bože koje su to čarolije, ja kumu - koza, ja kući - jarac, ja opet kumu opet koza.” Tada upita kum:

“Jesi li ti negdje svraćao kad si išao kući?”

Bosanac odgovori da je svraćao u prijatelja Čizmića da nešto popije. Opet će kum: “A kada si se vraćao nazad, jesi li negdje svraćao?” Odgovor je opet bio isti. Reče mu Marko: “Svrni ti opet u Čizmića pa ćeš kući dovesti jarca.”

Zatim kum Marko spremi prijatelju vina u tikvi livači (jer tada je bilo malo flaša) i raslavi, tako da se ne bi opio pa došao opet kući bez koze pa mu reče da nigdje ne svraća  prije Blitvarice u Maloj Cisti (Cista Provo) i još doda da ne ispušta konopac od koze iz ruke.

Nakon nekog vremena opet se sretnu u Zadvarju i prijatelj pozove kuma na marendu. Nato će kum: “Idemo odmah ovdje preko puta u Čizmića.” Bosanac je odgovorio: “Radije kući gladan nego ići u njegovu gostionicu! Nego, idemo u Veronike, nije to daleko.” Ručali su razgovarajući što mu je napravio Čizmić. Čizmić se poslije hvalio kako je za šalu htio svaditi Bosanca i Marka, ali to mu ipak nije uspjelo.

    Zov rodnih ognjišta, 1999. br.2 (9)