Okrijepljen sv. sakramentima, u Splitu je 24. siječnja u 87. godini života i 60. godini svećeništva umro Josip Jurić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije.

Rođen je g. 1922. u Vranjicu u broj­noj kršćanskoj težačkoj obitelji u kojoj je uz njega bilo deset odrasle braće i sestara, još su dvije sestre umrle usko­ro nakon rođenja. Svaki se dan u toj brojnoj obiteljskoj zajednici molila kru­nica i druge molitve i živjelo u skladu s evanđeoskim načelima.

Za svećenika je zaređen 2. travnja 1949. u Splitu. Nakon izvršenja jednogodišnje vojničke obveze, služio je najprije kao župnik u Zadvarju (1950.-1953.), na Aržanu (1953.-1954.), u Grohotama na otoku Šolti (1954.-1966.), u Omišu župnik i dekan (1966.-1977.), zatim župnik u Podstrani (1977.-1983.) i Svinišću (1983.-2002.). Umi­rovljen je 20. studenoga 2002. u 81. godini života, a i nakon umirovljenja, živeći u Vranjicu kod svojih, redovito i rado je pomagao župnicima u Vranjicu i Solinu.

Kučićani su ga imali priliku vidjeti i čuti na Staru godinu i ujedno nedjelju 1950. Dan prije toga je, putujući iz Vranjica preko Omiša za Zadvarje, stigao u ondašnjega sviniškoga i našega župnika don Rade Terzića, koji je upravo tih dana bolovao od gripe s visokom tjelesnom temperaturom. Budući da je don Jozo župničku službu na Zadvarju imao započeti na Novu g. 1951., uoči toga je služio nedjeljne župne mise u Svinišćima ranu, a u nas kasnu.

Mnogi su ga Kučićani imali priliku češće susretati i bolje upoznati, dok je tijekom jedanaest godina djelovao u Omišu, a još bolje dok je tijekom devetnaest godina bio župnik u nama susjednoj župi Svinišću. U našoj je školi od 1992. nizu pokoljenja predavao vjeronauk. Svima je, a osobito našoj djeci, bio drag zbog svoga izvanredno jednostavnog pristupa ljudima i neobične vedrine kojom je odsijevalo njegovo lice i koju je zračio oko sebe.

Bio je plemenit i dobar čovjek, uzo­ran vjernik, svećenik i rodoljub, posve vjeran svome svećeničkom pozivu. Od­govorno je prihvaćao sve svoje službe i predano radio, tiho, ali ustrajno, krš­ćanski savjesno, svećenički zauzeto, razborito i smireno, blago sa svima i veoma uslužno. Svoje prve svećeničke dane započeo je u teškim poratnim vre­menima, ali je nepokolebljivo izdržao sve kušnje i izazove. Tužan je bio što su u Vranjicu, koji je dao veoma brojne svećenike, skoro presušila svećenička zvanja. Molio je i žrtvovao se na naka­nu da bi Bog ponovno pozivao mladiće iz Vranjica da postanu ribari ljudi. Ipak iz Vranjica je prije pet godina za sveće­nika zaređen Ljubo Bilić, sada župnik u Istri, u bogosloviji u Puli je Vlado Božić, a u novicijatu kod salezijanaca u Italiji je Ivan Terze.

Sprovodne obrede na splitskom groblju «Lovrinac« predvodio je 27. siječnja nadbiskup u miru mons. Ante Jurić, prvi rođak pok. don Josipa. U sprovodnim obredima sudjelovali su generalni i pastoralni vikar nadbisku­pije i pedesetak svećenika te dvadese­tak splitskih bogoslova. Uz rod­binu i prijatelje, od pokojnika su se oprostili i brojni vjernici iz Vranjica i župa u kojima je kao svećenik djelovao, iako je bilo prohladno i kišovito zimsko vrijeme.

Nakon pokopa u svećeničkoj grobnici na Lovrincu, misa zadušnica služena je u Vranjicu, koju je također predvodio nadbiskup Jurić u koncelebraciji s tride­setak svećenika. I kod sprovodnih obre­da i kod mise pjevao je poznati pučki zbor iz Vranjica. Riječ zahvale i opro­štaja izrekao je, među ostalima, i sviniški župnik don Marko Marasović. Nadbiskup ordinarij mons. dr. Marin Barišić, jer je bio na zasjedanju HBK-a i BKBiH-a u Zagrebu, poslao je svoju pismenu izja­vu sućuti nadbiskupu Juriću, brojnoj rodbini i bivšim župljanima pokojnika, a njemu zahvalio za vjerno svećeničko služenje i uzoran svećenički život.

(Preuzeto većim dijelom iz: Glas koncila br. 6./2009. od 8. 2. 2009., str. 32-33., neke nadopune d. S. K.)

Zov rodnih ognjišta, 2009. br.1 (28)