Hodao sam iza ujca prtenim putem, odjednom se on okrenu i zapita me „ Jubo mali možeš li“, „Ne mogu, ušla mi je bura u gaće“ i zaplakah.

Sjećam se pozornice sa zastorima u prostorijama Pučke blagajne. Gledao sam: Božićnu noć, Bariša i Gašo, Pijanac i kilometar. Prikaze su uvježbavali naši gimnazijalci, glumili su župljani, a otac me je vodio na predstave.

Sjećam se prve Božićne zornice, hodajući i mašući upaljenom bakljom, crkvu sam našao lijepo okićenu i rasvijetljenu voštanicama, slušao sam gromki glas Andrije dok je čitao „pištulu“, a duga pjesma „U sve vrime godišta“ orila se iz grla prisutnih.

Nakon završetka mise, u osvit dana čestitanje, grljenje i ljubljenje počelo je u crkvi i nastavilo se vani. Razigrana mladost izvan čematorja okupljena oko rasplamsanog Badnjaka, darivanje i primanje crvene jabuke, bila je prva naznaka ženidbe. Guste pahuljice snijega doprinijeli bi raspoloženju.

Sjećam se godine gladne, zime duge i oštre. Smričke brižno pokupljene, svaka travka u lonac, a želudac cvilio. Produženje kora u crkvi sv. Luke, harmonij na nožni pogon. Glavara Antuna Kovačića, gradnje nove škole, zaduženje svakoj obitelji da donese 3 varićaka pržine + 1 varićak za svako dijete. Prvih dana u školskim klupama, učitelja A. Šimića i njegovih šibanja.

Sjećam se dr. Antuna Bauera metropolita Hrvatske i njegove smrti, vijesti o imenovanju njegova koadjutora Alojzija Stepinca, koji ga je brzo potom naslijedio još posve mlad. Tjedan dana kasnije vidio sam Stepinčevu sliku u izdanju sv. Jeronima, čuo sam da je plakao od bojazni teškoga zaduženja. Imao sam sreću sresti ga u Zagrebu 1942. s dodirom ruke, a 1944. biti prisutan njegovom predzadnjem Božićnom slavlju. Godine 1946. bio je uhićen osuđen, mučen po zatvorima, umro kao zatočenik, proglašen blaženikom. Čovjek koji samoga sebe ne pogazi, nitko ga pogaziti ne može. Zemlja se zaklinjala raju, svake tajne da se na njoj znaju.

Sjećam se župnika naše župe: don Mije, don Grge, don Marka, don Ivana, župnika Svinišća, koji je poslije don Markova odlaska u Osijek posluživao i našu župu, don Rade, don Špira, don Mate, don Marka i don Ivana, glavnog i odgovornog urednika „Zova“. Sjećam se također:

– omiškoga nadžupnika don Šime Vulića, biskupa Kvirina Klementa Bonefačića.

– gospođice Anke Kovačić, učiteljice kod koje sam zaradio prvi dinar bojajući kućne otvore.

– A. Avdića, vlasnika hotela „Dinara“ u Omišu koji je prihvatio katoličku vjeru te bio kršten u crkvi sv. Luke u Kučićima.

– tolikih pogreba uz sudjelovanje velikog broja našim mještana i pomaganju obitelji preminuloga.

– drvodjelca Marinka Marunčića zvanog Marangun (=drvodjelac), kojem su žandari pokupili alat, strpali u vreću, zapečatili i predali to glavaru. Glavar je istoga dana Marinku posudio svoj alat, da bi mogao zaraditi, kako se govorilo „svoju koricu kruha“.

– blagoslova i otvaranja nove škole, omiškoga gradonačelnika Petra Franceschija, ljekarnika, koji je pozdravio prisutnoga bana dalmatinskoga Jablanovića, zahvalio na izvanredno lijepoj zgradi, završenoj u kratkome roku, uz dugotrajni pljesak župljana.

– kučićke konjice s Markom Bilićem na čelu prigodom blagoslova nove Hrvatske zastave.

Doživio sam skupa s vama tužni događaj gušenja Hrvatskoga proljeća, ali i vrlo radosne poput gradnje i posvete naše nove crkve, uspostavu nove države Hrvatske, uspjeh „Oluje“. Komemoraciju žrtvama za Hrvatsku i rađanje župnog lista „Zov rodnih ognjišta“ za Božić 1995.

„Zov“ je tijekom 15 godina redovitog tiskanja suradnjom od učenika osnovne škole do našega akademika doživljavao uspjehe i pohvale. Na vrhu tablice vrednovanja nepobitno su zlata vrijedne stranice rodoslovlja naše župe, molimo da vrijedni autor završi započeto. Ne bi bio red ovdje zaboraviti spomenuti marnog suradnika koji uspijeva sva događanja u selu i župi od broja do broja kronološki navesti, a važnije i potanje opisati te slikama popratiti. Zadovoljstvo mi ga je slušati, kad kod svečanih sv. misa čita glasno i razgovijetno, kao i članove župnog zbora, koji svojim skladnim pjevanjem sve nas potiču na radosnu hvalu Bogu.

Zov rodnih ognjišta, 2009. br.2 (29)