Hrvatska trobojnica u Kučićima 

Namjera mi bijaše od davno

Prikazati ovo djelo slavno  

Koje prije nisam pisat smio

Što sam srcem i dušom želio. 

Evo sad sam uhvatio zgodu,

Da napišem nešto po komodu, 

I vremena uhvatio dosta,

Mogu pisat, neradnik sam posta. 

(tj. penzioner). 

        Poslije petosvibanjskih izbora 1935. godine, vodstvo HSS-a u našem selu odluči skupljati novac i napraviti zastavu. Sakupilo se dosta novca, više nego se očekivalo. Naši iz Osijeka poslali su 250 (dvjestotipedeset) dinara. Tako za sami materijal, svilu i svileni konac plaćeno je oko tisuću i petsto dinara. Časne sestre napravile su zastavu za simboličnu cijenu, danas bi rekli minimalnu. Pravu cijenu izrade bilo bi nemoguće platiti.

        Zastava je bila dvodijelna. Na jednoj je strani pisalo “Bog i Hrvati”, a na drugoj "O. H. S. S. Kučiće". Grbovi su bili ukrašeni svilenom vrpcom crvenom, bijelom i plavom, debljine olovke.

Budući da je zastava bila tako lijepa i skupocjena, odlučeno je da bi joj kumovao dr. Vlatko Maček, ali, jer on nije mogao doći, odredio je da ga zamijeni Paško Kaliterna.

Tada je opet bilo malih problema. Trebalo je skupiti novac za privjesak s natpisom: “Kumuje dr. Vlatko Maček po zamjeniku Paški Kaliterni”.
Marko Topić (Kovač), napravio je koplje u znaku križa i niklovao ga, što je tada bila rijetkost, dakako besplatno.

        Došlo vrijeme da se zastava "krsti" (blagoslovi). To je obavio tadašnji omiški dekan, a naš mještanin don Grgo Topić. Nakon toga bio je domjenak sa zabavom u novoj kući Stipe Vukasovića (u Karinoj kući). Za proslavu vino je dao Vladimir Tomasović pok. Ante, a demežanu prošeka Mate Topić pok. Ilije (Ranko).

Zastava je bila takva da je Paško Kaliterna izjavio da je nema ljepše u tadašnjoj Primorskoj banovini. Od tada se vijorila za vjerske blagdane i na stranačkim skupovima. Godine 1936. bio je postavljen stup za zastavu izvan crkvenog dvorišta (čematorja). Još i danas se vidi postolje, gdje je bio stup, a to je na jugozapadnom dijelu produženog groblja. Godine 1938. prilikom Gospina prinosa trebalo je izvjesiti zastavu na taj stup ali je pukao konopac, što je brzo popravio Anđelko Radić.

Selo je bilo podijeljeno na razne stranke, što se očitovalo u drugom svjetskom ratu. Godine 1941. dođe hrvatska vlast u kojoj nije sudjelovala HSS. Desničari htjedoše izvjesiti tu zastavu, ali s ugraviranim svojim znakom, u čemu nisu uspjeli nego su tako lijepu zastavu samo oštetili.

Godine 1944. dođoše drugovi partizani, grbove poskidaše, svilu pokupiše a petokrake nalijepiše. Nije im smetalo što piše “Bog i Hrvati”, već što nije mogla biti jugoslavenska. Bio sam prisutan pri pri tom uništavanju. Marija Tomasović žena Dušanova (Maka), uspjela je sačuvati jedan grb, koji je njen sin Ivan očistio i uokvirio te nakon 50 godina stavio u svoj kafić. Po njemu se može ocijeniti kakva je to bila zastava.

         Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)