Za vrijeme prodiranja osmanlija na zapad,u doba kada su Turci gospodarili nad zabiokovskim prostorima,Kučiće je imalo glavara. U jednom od svojih izdanja dr. fra. Karlo Jurišić piše: ”Jure Srdanović upravljao je Kučićima i Primorjem. ”

Usmena predaja govori da je bilo zapisano:”U vrlo gladnim i tijesnim godinama Kučićani sagradiše crkvu sv. Luke:”Ovo i druga zbivanja u ono doba prepustit ćemo našem povjesničaru koji piše kronološkim redom i preciznošću.

U novije doba nakon izgradnje saobraćajnice od Omiša do Zadvarja koja prolazi kroz cijelo Kučiće uzduž od četiri kilometra,tvori”aortu”mjesta uz osam “žila kucavica”-ogranaka izrađenih od glavne ceste do pojedinih zaseoca,omogućava ubrzan razvoj sela i gradnju župske kuće,u čijem je podkrovlju župnik don Miho Tomasović učio čitati i pisati(prva neslužbena škola). Nakon uspostave poštanskog ureda Kučiće se svrstava u međunarodna mjesta.

Lanac svećenika od davnoga Sovulja,Marunčića preko ravnatelja carske kraljevske Preparandije do najmlađega Vukasovića. Učvršćivali su vjeru i bili nosioci kulturnog razvoja. Pored svećenika bilo je i drugih sveučilištaraca. Danas mi imamo od srednje školske spreme svih zvanja do znanstvenika svjetskoga glasa.

U vrijeme koje pamti starija generacija za glavara Antuna Kovačića (Amerikanca) naslijednika Jerke Bartulovića izgrađena je škola koja i danas resi Kučiće.

Župnik don Grgo Topić posredovanjem gradonačelnika Petra Franceschija uspijeva dobiti dozvolu i novčana sredstva za gradnju škole kod Banovine dalmatinske,uz uvjet da mještani pripreme dovoljnu količinu pržine,vode i pomoćnu radnu snagu. Glavar Antun uz sedam članova građevinskog odbora (mahom svi đaci don Mihe) uspijeva dobrom organizacijom zadovoljiti bana. Zadužuje svako domaćinstvo za donijeti 3+2+2 varićaka pržine,žene u snazi da pripreme vodu,a muška radna snaga dnevnice.  Škola je građena devet godina.

Svečanom otvaranju bili su prisutni:ban Jablanović,gradonačelnik Petar Franceschi,nadžupnik don Grgo Topić,župnik don Marko Luetić i još neki uzvanici,uz sudjelovanje cijelog mjesta na čelu svog glavara. Antun je bio uglađen čovjek. Oženjen bez djece. Živio je u lijepo uređenoj kući. Kod izdavanja certifikata za magarad upotrebljavao je tuđicu:”Aaa. . . pera ažino!”Umro je u poodmaklim godinama.

 Poslije Antuna glavari su bili : Jozo Tomasović, Ante Srdanović, Jure Srdanović, Mate Raboteg, Vladimir Tomasović i Ivan Sovulj-poslijednji glavar (kasnije su nazivani predsjednici odbora-zajednice). Za glavara Ivana Talijani (vojska) granatirali su Kučiće sa dvadeset i tri topovske granate kao odmazdu hrvatskim časnicima a zbog prigovora na fašistički postupak. Žrtava nije bilo.

Glavari su imali uvaženu riječ i složno selo. Tako je svaki uspio bar ponešto dobra učiniti.  

Za glavara Joze Kučiće je brojilo 1100 stanovnika.

Rascjep

Nakon 10. travnja 1941. godine( NDH ) svi vojni obveznici Kučića su sa ponosom obukli domobranske odore. Nekoliko mjeseci kasnije zbog fašističko-osvajačkog postupka Talijana i utjecaja jugo-komunističke ćelije neki su napustili domobrane i pod trorogom kapom i zvijezdom petokrakom prešli u partizane,nakon čega je počelo bratoubilaštvo i sukob ideologija. Po opisu hrvatskog časnika Mire Kovačića do sada nabrojenih(poginulih i nestalih) 90 Kučićana.   

Sloga

Iz krvi desetaka tisuća Hrvata mučenih i zvjerski ubijenih u Bleiburgu i na Križnom putu niče novi naraštaj sazrijevajući sviješću i jačanjem mišića uz potporu naše dijaspore i iz Kučića,koji pomogoše riječju,slovom i materijalnim dobrima. Npr:

-Iz Australije-Adelide-suradnik ”Nova Hrvatska”- diplomacija                                  

-suradnik “Spremnosti”- hrvatski tjednik

-Iz Amerike-New York-tajnik Hrvatskog svjetskog kongresa - Josip-Ante Sovulj

-Iz Njemačke -”Združenje Kučićana”

-Iz Belgije također Kučićani i mnogi drugi diljem svijeta uspostaviše slobodnu demokratsku državu Hrvatsku na iznenađenje zapada i neprijatelja.

U svim povijesnim razdobljima Kučićani su znali boreći se s Bogom koji u nama živi,savladati sebe i zadržati u mjestu višeiskonske vrijednosti,te učiniti vidne korake.

 Naš župski list “Zov rodnih ognjišta”,uskoro peti broj,sve uredniji i ugledniji, uz ŠKUD “Osvit” su naša uzdanica i dobra budućnost.

Hvale vrijedno je spomenuti komemorativnu svečanost upriličenu 1995. godine na poticaj Anđelke Srdanović i Joze Sovulja,prekretnica je života u Kučićima.

 Najnoviji uspjesi i složnost Kučićana očitovala se 20. 07. 1997. godine. Svečano okupljeni oko Spomen-križa kojega izradiše svojim novčanim sredstvima.

Takođe ovojesenski izbori za predsjednika MO, tajnim glasovanjem izabranik i njegovi suradnici daju uvjerljivu nadu za brzim korakom naprijed u bolje sutra.

Napomena

Spomenik “Žrtvama za Hrvatsku”,izgrađen je i isplaćen. Skupimo se u jedno i gradimo živi spomenik budućnosti. Športsko-kulturno-umjetničko društvo “Osvit” je u razvitku. Pomognimo da rastu,da ožive zaboravljeno. Upišite se i vi u knjigu zajedništva,sa novčanim prilogom. Svaki i najmanji doprinos bit će od velike koristi.

Uplatiti kod Splitske banke u Omišu .  Za ŠKUD”Osvit” u Kučićima.

Zov rodnih ognjišta, 1997. br.2 (5)