Na tisuću devete stotine

  Devedeset i sedme godine 

  Na dvadeset sedmoga mjeseca

  Na Iliju ognjevitog sveca 

  U Kučićim selu malenome

  Uokolo dobro poznatome 

  Skupilo se mnoštvo sa svih strana

  Obitelji palih domobrana  
 

Toga dana održana je sveta Misa u crkvi Tijela i Krvi Kristove. Poslije sv. Mise krenuo je mimohod do stare crkve sv. Luke,gdje je podignut Spomen-križ. Kod križa su se izredali mnogi govornici da bi odali počast našim pokojnim braniteljima.

  I gle taj se datum poklapa sa Viškim bojem 20. VII. 1866. godine,u kojemu je poginuo naš mještanin mornar Marko Sovulj Ivanov (Alegić).  

Pogledavši malo bolje križ i vidje da piše: Navik On živi ki zgine pošteno!

    Ovo me je ponukalo da napišem par riječi o našima koji su poginuli u prvom svjetskom ratu,a o njima se prešućivalo,jer Srbi u Staroj Jugoslaviji njih su smatrali neprijateljima kao i u bivšoj Jugoslaviji svu hrvatsku vojsku (toliko radi usporedbe).

   Naši mještani,osobito mlađi,malo znaju o njima. Smatram da nije suvišno i njih predstaviti našim mlađima. Pjesnik bi rekao:

  Opisat ću pa neka ih znate

  i u pjesmam njizih opjevajte: 

1.   Bariša Kovačić, Stipin

2.   Mate Kovačić, Mijin 

3.   Pave Ante Raboteg, Ivanov

4.   Filip Sovulj, Ivanov 

5.   Grgo Sovulj, Matin

6.   Ilija Šarac, Ivanov 

7.   Filip Šušić, Matin

8.   Jakov Šušić, Matin 

9.   Stipe Šušić, Tomin

10. Ivan Tomasović, Stipanov 

11. Stipe Topić, Jakovljev

12. Tome Topić, Pavin 

13. Andrija Vukasović, Božin

14. Ante Vukasović, Ivanov 

15. Jakov Vukasović, Antin

16. Nikola Vukasović, Pavin  

Mislim da ne bi bilo suvišno da se i njih sjetimo nakon nepunih osamdeset godina.

  Zov rodnih ognjišta, 1997. br.2 (5)