Razdanilo se! Troju su obasule zrake sunca. Cijeli se grad razigrao i razuzdao.Pod zidinama grada više nisu bili grčki brodovi. Sloboda se poput munje širila Trojom. Duh slave je preplavio grad. Zaigrali Trojani tako razuzdano, da se i danas spominje. Prezreše sve koji pozivahu na oprez. Vojska i starješine se ponapili.“A dugo su i čekali slobodu“, naglasi Ivan i nastavi: „Pučinom kojom se rastrla sloboda neprijatelj navečer prema zidinama Troje usmjeri golemog konja. Tako silno velikog, da su Trojanci razrušili zidine, kako bi ga primili u njedra grada“.

Ivan nadalje tvrdi, kako danas takva okupacija ne bi uspjela, jer nema više utvrda kojima se štiti grad, država i narod, i kako je svaka obitelj utvrda za sebe. A tko može razoriti na tisuće tih sićušnih ćelija društva.

Ma pitam se kakve veze ima opsada Troje s teretom komunizma i okupacije Hrvatske i trojanski konj s Domovinskim ratom, našom slobodom i zapadnom demokracijom. I te kako, tvrdi Ivan, jer u konju nisu pravi vojnici nego poklonici globalne demokracije pridošli iz raznih djelova svijeta i kultura: s istoka tarot majstor i vidovnjak, majstor reikija Veliki mag i Vrač, specijalist za bioenergiju. Iz naših krajeva ginekolog za planiranje obitelji – sa skalpelom, novinar žutog tiska – specijalist za udarne vijesti poput; incesta, suicida, ubojstva, razbojstva, prometnih nesreća, pronevjera, utaja i iznuda.  Sa zapada specijalist za organiziranje natjecanja, igara i zabava nedjeljom za mlade od 8– 14 sati. Specijalist za šoping nedjeljom. Urednik i novinar na „dalekovidnici“ s motom: igrajmo bez granica, izbacimo najslabiju kariku, ubacimo dijete u jednospolnu zajednicu, oslobodimo opijate, izbacimo vjeronauk iz škole, ubacimo jogu, manje stege, više slobode. I novinar TV Nove koji je toliko blizak s moćnim „Velikim bratom“, da će mu on pokušati organizirati Zlatno tele u „svakoj obitelji“. I nadalje, tvrdi Ivan, kako se Big brader baš i ne razlikuje od stanja razuzdanosti židovskoga naroda, dok je Mojsije išao po 10 zapovijedi, jer da Zlatno tele ne prikazuje mladunče od krave, nego razularenost, poroke, požudu i strasti. A mi stariji znamo, kad bi nam tele pobjeglo iz staje, kako bi se bojali da se ne polomi i izudara, jer bi trčalo srljajući nasumice. I da židovsko nije bilo kičastije od današnjeg. Kad je Mojsije došao s 10 zapovijedi, prezreo je zlatno tele koje je njegov narod u kratko vrijeme prigrlio. Pozvao ih je na vjernost Bogu njihovih otaca. Tim činom je napravio prvu Duhovnu obnovu u povijesti.

Ivan reče prvu zapovijed: „Ja sam gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.“ I upita: „A gdje je Bog u našim životima? Na kojem je mjestu vrijednosne ljestve? Ispred posla? Novca? Zabave? Utakmice? TV serije? Partije briškule? Lova? Ćaskanja uz bocu pive? Koliko mu vremena odvajamo dnevno, tjedno, nedjeljom? Je li sve po Božjem planu u našim životima? I odakle toliko nesporazuma, nerazumijevanja, podjela, nesklada i nezadovoljstva? Zašto nas je sve manje nedjeljom na misi? I nastavi Ivan: „To ide polako. Praznije crkve, prazniji domovi, malobrojnije obitelji, praznije selo. A i mi koji na misu dođemo kao na predstavu. Što imamo od tog? Prekrižimo se, pričekamo svećenika da dođe na oltar, da malo nešto čita i propovijeda, Ćiro nam pročita poslanicu, pjevači nam pjevaju, čak međusobno porazgovaramo, jer je prigoda. Izmolimo završnu molitvu. Pop ode u sakristiju, a mi kućama. Koliko se po svojim postupcima, djelima, mislima i čistoći srca razlikujemo od onih koji ne idu u crkvu. Sjetimo se samo Lazara i bogataša iz evanđelja po Luki. Bogataš nije kažnjen zbog uživanja u blagodatima života. Pripala ga je kazna zbog onog što je propustio učiniti. Koliko evanđelja, poslanica, poslanica, propovijedi, a mi isti. A Isus nam kaže: „Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha, no sada nemaju izgovor za svoj grijeh (Ivan 1, 5).“ A Pavao Korinćanima kaže: „Ne varajte! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni kradljivci, ni lakomi, ni pijanci, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ Vjerujemo li? Vjerujemo li uopće u Boga?

Dalje kaže Ivan: „Nama je potrebna strašna duhovna obnova i radikalno obraćenje. A u našem selu je od 1994. g svakog ljeta bila duhovna obnova. Kučićanima kao da nije potrebna. Crkva bude poluprazna. U vrijeme, kad se izlijeva obilje Duha Svetoga. Toliko imamo visoko mišljenje o sebi da mislimo da nam molitva i sakramenti ne trebaju. „A i pravednik sagriješi 14 puta na dan,“ kaže Isus. Što smo bliže Isusu lakše ćemo uočavat naše pogreške i imat ćemo jaču potrebu da ih se oslobodimo u ispovjedaonici, toj klinici na koju smo dolazili kako bi ozdravili. Jer grijeh opterećuje, razara dušu i mozak i tkivo, uništava čovjeka i okoliš, unosi prazninu i ubija. Dugo ostajanje u grijehu pustoši i rađa duhovne bolesti: strah, kolebljivost, lijenost, agresivnost, bezvoljnost, alkoholizam, drogu i mržnju. A od mržnje, zavisti i osvetoljubivosti nastaju teške bolesti na duši i tijelu. Grijeh, a posebno psovka, unosi prokletstvo i nered u sredinu u kojoj nastaje. Psovka nije osobna stvar, jer opterećuje i obitelj, radno okruženje, posao i cijelu zajednicu. Ako psuješ i proklinješ u obitelji, kad se ispovjediš, Bog te oslobađa i skida teret grijeha s tvoje djece, prekida se lanac zla. Kad je Isus ozdravio uzetoga rekao mu je „ Eto, ozdravio si. Više ne griješi da te što gore ne zadesi.“

            Uz propovijedi, svjedočenja, slavljenje euharistije na duhovnoj oobnovi se mole molitve iscjeljenja od svih rana, podsvijesnih, nesvijesnih, od naših grijeha i grijeha koje smo naslijedili, i molitve otklanjanja što nas oslobađa od utjecaja zlog. Molitva nas može očistiti i osloboditi, ako nismo u teškom grijehu, da se slobodno, bez zapreke na nas izlijeva snaga Duha Svetoga.

            Bolje na ispovijed nego liječnicima i psihijatru koji nam ljekovima nastoje ublažiti posljedice onoga što je grijeh razorio - duhovito će Ivan. A duhovna i svekolika obnova počinje od mene i od tebe, a ne od onih na vrhu – završi Ivan i naruči kavu za novu ispovijest.

Zov rodnih ognjišta, 2007. br.2 (25)