Tko slijepo vjeruje onome što piše u novinama, on je kao ovca koju vode na klanje! Oštro je Ivan započeo svoju priču. E, priče o: prijevarama, zavjerama, utajama, ucjenama, bankrotu, nedostatku lijekova, nezadovoljstvu studenata, potištenosti i strahu radnika od gubitka posla. Međusobne optužbe, crne kronike i predviđanja. Senzacije, površnost, podilaženja, stranačka poslušnost i sl.

Zašto tolika potreba uništiti sve što je dobro da bi stvorili novo, kakvo društvo? Zašto naši političari usvajaju sustav prividnih sloboda? Zašto po brzom postupku donose zakone čija će primjena razarati naš svjetonazor, karaktere i društvo? Zašto se životinjama izglasavaju prava, a čovjeku oduzima dostojanstvo? Kao da zakoni morala i etike nisu ispred zakona prirode i tijela. Je li to stvarna slika našeg društva i karaktera naših novinara? Ili njima i preko njih društvu netko vješto pravi nadzor? Jesu li novinari ugurani u jedan novi mentalitet, plan i poimanje svijeta? I gdje smo tu mi katolici? Gdje tražimo istinu – pita se Ivan. Što nam se dogodi da smo im predani? Zašto ne slušamo vjerske emisije, čitamo vjerski tisak i radosnu vijest evanđelja? Zašto smo nesposobni vladati našim sudbinama? Što se dogodilo čovjeku da je predan grijehu i zlu? Zašto tolika potreba za razdorom? Zašto tolika žudnja za lošim vijestima i porocima, kad sve što je zlo i negativno postupno razara psihu dušu i tijelo? Odakle tolika potreba za informacijom koja mi nanosi štetu? Zašto toliko podliježemo? Zašto pristajemo na zlo kad je svako zlo i sustav za vremena, a samo dobro je zauvijek?

Zar nije došlo vrijeme da se jače okrenemo dobru, da se više pouzdamo u povjerenje, istinu, pravdu, solidarnost i ljubav negoli u prava što ih daje EU-a? Kad loše počne prevladavat u našoj svijesti trebamo se opredijeliti za dobro i početi djelovat, ne gledajući sebe kroz ono što jesmo već kroz ono što možemo bit. Oslobađajući se negativnih djela, postupaka, misli i posebno riječi, jer je Isus rekao: „ Riječi će te tvoje opravdati i riječi će te tvoje osuditi“ – ako govoriš negativno. Koliko je samo dobra oko nas kojeg ne uočavamo, a koliko se samo zlo ističe?

Kakav mi je karakter? Mogu li se osloboditi onog što mi šteti: lijenost, psovka, zavist, slušanje, čitanje i prepričavanje loših vijesti itd.? Nismo pozvani prezirati i kritizirati. Pozvani smo mijenjati društvo. A kakva je moja uloga? Pozvan sam baviti se društvenim problemima i izazovima, kao što je rad, odgoj, etika, pravičan socijalni sustav umjesto socijale. Ako mi katolici ne uđemo u društvene djelatnosti i medije, kako ćemo mijenjat društvo i činit ga humanijim?

Ljuti smo na liječnike kako postupaju sa starijim osobama i začetom djecom, a podržavamo političare koji donose zakone čiji sustav vrijednosti opravdava i brani njihove postupke. Ljutimo se na poslodavce kad dokidaju socijalna i radna prava. Ljutimo se na nepravednu privatizaciju, korupciju, na privilegirane a podržavamo sustave i kreatore od kojih su proizišli korumptivni i socijalno neosjetljivi zakoni. Ljutimo se zbog mnogih nepravdi i nepravilnosti. A zašto mi ne uđemo u društvene, poslovne i političke odnose, kako bi tu bili kvasac društva?

I na kraju će Ivan. Hoće li Hrvat katolik izići na predsjedničke izbore, iskoristiti mogućnost i izabrati za sebe najbolje. Imamo izvrsnih kandidata. Mudrih, iskrenih i pronicljivih. Hoćemo li otvoriti prostora novoj političkoj kulturi po kojoj bi se Hrvatska uredila sukladno vrijednosnoj volji većine njenih ljudi? Hoćemo li svojim glasom iznjedriti političara koji će u politiku unositi poštenje, optimizam, vedrinu, poduzetništvo i solidarnost, provoditi politiku po kojoj je na prvom mjestu opće dobro? Gdje je sustavna briga za natalitet, začetu, nerođenu i rođenu djecu, što je preduvjet opstanka nacije; gdje sloboda i prava jednih neće ugrožavati druge; gdje će se, u očuvanju morala i etike u ostvarivanju općeg i zajedničkog dobra, izboriti za mir umjesto podjela, pravednost, sigurnost, solidarnost i zajedništvo. Po čijem zalaganju će doći do generacijskog svjesnog ponašanja u kojem će hrvatski građani biti upravljači i vlasnici u bitnim gospodarskim granama. Radi očuvanja prostora, resursa, infrastrukture strateških nacionalnih interesa. Gdje će u nacionalnom gospodarstvu prevladavati kako bi zadržali kontrolu nad onim što je preostalo od energije i kako bi sačuvali nacionalna bogatstva: polje, zemlju, šume, vode i more. Koji će se poduzetno brinuti za učinkovitu zaštitu svih državljana RH i Hrvata van domovine. Koji će Hrvate u BiH gledati kao dar a ne kao teret i koji će se zalagati protiv rješenja koji su na štetu opstojnosti Hrvata u BiH. Kojem će ulazak u EU biti strateški cilj ali ne po svaku cijenu.

Jer kako me podsjeti Ivan i kroz povijest smo se udruživali s carevima, monarhijama i kraljevinama, narodima i narodnostima i iz svega izlazili osakaćeni. Zar trebamo zajednicu čiji zastupnici traže da se osakatimo da bi nas primili? Dodaje Ivan kako trebamo ustrajati i sačuvati dostojanstvo, jer politiku EU moćnika i kreatora novih poganskih sustava i vrijednosti ne podržavaju obični ljudi europske obitelji, koji se isto kao i mi bore za svoje dostojanstvo. Na nama je pogledati u sebe, u svoja djela i dostojanstvo. Ljubimo li svoju savjest? Hvali li nas ili optužuje? Je li sva naša radost u Gospodinu? Vjerujemo li da će jedino On ispuniti želje našeg srca, ili smo mnoštvo koje se uživjelo u sustave novih vrijednosti kroz koje ulaze i novi „bogovi“ kojima služimo? Sjetimo se samo kako je izraelski narod izbjeglica vođen snagom Gospodina svladao faraona tada najmoćniju vojnu silu na svijetu, a i kako je vrativši se poganskim bogovima 40 godina lutao pustinjom, pržen žegom, iscrpljivan žeđu, kušan zmijama, škorpionima i pustinjskim zvijerima. I kako Mojsije, najveći prorok i najslavniji vojskovođa nije stupio na tlo obećane zemlje, noseći na sebi breme grješnih postupaka svog naroda. Izbor je na meni, tebi, nama. Zapitaj se. Sudjelujem li ja sa svojim postupcima u grijehu nacije ili je iskupljujem. U nadi da je iskupljujemo Ivan svima želi čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu.

Zov rodnih ognjišta, 2009. br.2 (29)