"Božić“ je velika riječ, draga riječ. Treba li uopće spominjati da je to jedan od najvećih kršćanskih blagdana, najradosnijih, koji ljude povezuju, zbližuju, osobito obitelji. Čim tu riječ spomenimo, bilo kad, pojavi nam se u mašti predodžba okićenoga bora, ponoćke, svečanoga obiteljskog blagovanja, djeci i mladima predodžba božićnih darova. Sve je to lijepo i dobro, ali postoji opasnost da se u tom šarenilu svega što se povezuje uz ovu noć i sutrašnji dan u našoj svijesti izgubi ono glavno, ono bitno, zbog čega je sve to skupa. Stoga zaista treba dobro razlikovati Božić ukoliko je povezan s kupovinom, obilnijim jelom, posebnim vrstama kolača, pjesmom i slično od Božića kao blagdana naše kršćanske vjere.

Ako u središtu naše pozornosti nije otajstvo Spasiteljeva rođenja koje se tiče svakoga od nas, koje mijenja smjer naše ljudske povijesti, koje svakoga vjernika ima iznutra zahvatiti i usmjeravati prema boljoj i ljepšoj budućnosti, prema sretnoj vječnosti, a to je temelj naše božićne radosti i nade, onda je sve ono drugo izvanjsko što se s ovim blagdanom povezuje besmisleno, sliči na šareni omot iz kojega je ispao dragocjeni dar, pa se izgubio tako da onda za njim samo možemo plakati.

Prelijepi su i vrijedni božićni običaji, božićne pjesme, ozračje opće radosti, obiteljskog i prijateljskog zajedništva, ali taj je blagdan za onoga tko stvarno vjeruje mnogo, mnogo više i dublje. To je događaj koji potresa svijet već 2000. godina.

Bog je rođenjem Isusovim ušao u našu ljudsku povijest na neočekivano ljudski način. Stvoritelj i gospodar svega, neba i zemlje, došao je k nama snizujući se do te mjere da se rodio kao maleno ljudsko dijete. U osobi i zemaljskom životu Isusovu zbio se jednom zauvijek susret, tajanstveni spoj Božje nevidljive stvarnosti i čovjekove povijesne stvarnosti, za cijelo čovječanstvo i za svakoga pojedinca, i to na taj način da su konkretni uvjeti čovjekova života na zemlji postali vlastitima samom Bogu u osobi njegova Sina.

Samo u otajstvu utjelovljene Riječi, tj. Sina Božjega, u pravom se svjetlu ogleda čovjekovo otajstvo, tajna ljudskoga postojanja i života. Pravi i puni smisao života može se ostvariti samo ako ovih božićnih blagdana dublje osjetimo potrebu da svjetlo koje je u svetoj božićnoj noći zasjalo u tami zloće ovoga svijeta uvijek obasjava naše životne staze.

Zov rodnih ognjišta, 2008. br.2 (27)