Dragi Kučićani u zavičaju, domovini i po svijetu!

            Stoljeće koje je iza nas bilo je obilježeno mnogim ubojstvima a osobito ubojstvima mnogih kršćana koji su zbog vjernosti Kristu postali žrtve mržnje svijeta.  U posljednjih godina ubijeno je preko 600 misionara, a svake godine oko 160.000 kršćana dade svoj život radi vjere. Osim toga, procjenjuje se da je danas oko 250 milijuna kršćana u svijetu izloženo raznovrsnim opasnostima samo zbog toga što su kršćani. Pridoda li se tomu i  brojka od oko 45 milijuna ubijenih kršćana u nedavno završenom dvadesetom stoljeću, onda ne čudi zaključak da je ovo moderno vrijeme najkrvavije u povijesti kršćanstva. Danas su mnogi mučenici laici koji su  još i u  većoj pogibli od svećenika ili biskupa.

            Zbog vjernosti Kristu današnji kršćanski mučenici dolaze iz svih dijelova svijeta. U Južnoj Americi kršćani i svećenici koji se opiru nasilju trgovaca drogom i ljudima, koji nastoje zaštititi siromašne, vrlo lako mogu biti ubijeni. Kršćani trpe napade i progone islamskih fundamentalista na jugu Sudana od paravojnih postrojbi pod pokroviteljstvom islamskih vlasti sa sjevera zemlje koje žele nametnuti kuranske zakone. U Nigeriji je prošle godine ubijeno preko 12.000 osoba, najvećim dijelom kršćana, kad je bio proglašen islamski zakon u 12 od 36 federalnih jedinica te savezne države. U Saudijskoj Arabiji vjerske slobode su ograničene toliko da se ne smije slaviti misa ni posjedovati križ.  Budistički ekstremisti napadaju na kršćanske crkve u Sri Lanci, a isto čine hinduistički ekstremisti u Indiji. 

            Kršćane su na poseban način progonili, i još uvijek progone, muče i ubijaju komunistički režimi. U Sjevernoj Koreji je tijekom pedeset godina komunističkog režima nestalo oko 300.000 kršćana i gotovo svi svećenici i redovnice. Kina je i danas mjesto gdje su kršćani progonjeni. Računa se da 15 milijuna katolika, a ukupno 80 milijuna kršćana, živi pod prijetnjom da će im država oduzeti kuće i zemljište, samo zbog toga što su kršćani. Uz sva nastojanja kineskim biskupima nije bilo dopušteno sudjelovati na nedavnoj Sinodi biskupa u Rimu.  Već sedam godina ne zna se što se dogodilo s dva kineska biskupa iz Badvina.

            Ono što boli i zabrinjava je ravnodušnost Zapada naspram kršćanskih žrtava. Mediji o kršćanskim žrtvama malo ili nikako ne izvješćuju.

            Kršćanstvo je izvor vrednota »sloboda, jednakost, bratstvo» i slike čovjeka kao osobe, Božjega stvora s neotuđivim pravom na vlastito dostojanstvo. Kršćanstvo opravdava sam izvor i temelj pravne i demokratske države, pa se ona najlakše može ostvariti ondje gdje je kršćanstvo najjače. Bez dolaska Isusa Krista i bez Katoličke Crkve razvoj duhovne kulture i civilizacije ljubavi bio bi u velikoj mjeri prikraćen. Svaki čovjek je moj bližnji u ime Boga, Stvoritelja i Oca svijeta i ljudi. Svakom čovjeku pripadaju jednaka prava, jer je čovjek, jer je slika Božja, jer je otkupljenjem po križu određen za spas i vječnu sreću.  To je mjerilo za državno-političku volju stvaranja zajedničkog života.  Svaki drugi princip države, kao što su princip nacije, princip klasne borbe, princip rase, princip ekonomske moći, princip plemenske religije nije u stanju oživotvoriti teološku istinu BRATSTVA= svaki čovjek je moj bližnji, niti JEDNAKOSTI= svi smo djeca jednog Oca. Svi principi gore spomenuti, osim kršćanske vjere, kriju u sebi gotovo neizbježivu opasnost da griješe teorijski i praktički protiv Božje istine. Čovjek bez Boga gotovo je nužno usmjeren u pravcu da je sve dozvoljeno ako Boga nema. Komunizam i nacional-socijalizam primjeri su gdje je sve bilo dozvoljeno. Oslobodi nas, Gospodine, takve države.

            Ivan Pavao II. pozvao je Crkvu da nikada ne zaboravi znak nade što ga tvore toliki svjedoci kršćanske vjere koji su živjeli u posljednjem stoljeću, kako na Istoku, tako i na Zapadu. Oni su živjeli Evanđelje u situacijama neprijateljstva i progona, često sve do potpunog svjedočanstva prolijevanjem vlastite krvi.

            Ti svjedoci, osobito oni koji su podnijeli kušnju mučeništva, rječiti su i veličanstven znak koji smo pozvani razmatrati i nasljedovati.

            Sadašnji papa, Benedikt XVI. poručuje Crkvi da kršćansko sjećanje na mučenike ne smije biti zatrovano mržnjom, razočarenjem, lažnom nadom, ukorijenjenom laži. «Stoga je potrebno stalno čišćenje sjećanja da bi poput bistre vode učinilo vidljivim dno i moglo primiti u sebe odsjaj sunca, svjetlo odozgor.»

            Neka Božji blagoslov, zaštita svetog Luke i zagovor Gospin čiji «prinos»  u ovo doba godine slavimo, budu uz Vas i sve Vaše pothvate.

Vaš župnik don Ivan Ujević

Zov rodnih ognjišta, 2006. br.1 (22)