Dragi Kučićani u zavičaju, domovini i po svijetu!

            Katekizam Katoličke crkve poučava nas da je prakticirana homoseksualnost teško izopačenje, kako je prikazuje Sv. pismo. Predaja je uvijek tvrdila da su čini homoseksualni u sebi neuredni. Katekizam nas dalje poučava da muškarci i žene koji pokazuju homoseksualne težnje trebaju biti poštivani kao osobe, koje su, međutim, pozvane da u svom životu ostvare Božju volju i, ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svoje sklonosti.

         Seksualnost spada među one naravne snage ljudskoga bića koje traže osobiti napor ljudskoga duha da bi bile usmjerene na pravilan razvoj ljudske osobe i općega dobra društva. Stoga je u svakoj kulturi i u svakom obliku suživota baš ta snaga stavljana pod različite tabue, zabrane i norme. Ljudima je oduvijek bila poznata razarajuća moć nekontrolirane seksualnosti, tj. one koju čovjek ne stavlja pod kontrolu duha, etike i morala.

            Kulturno-politička elita od šezdesetih godina 20. st. pa do danas zaboravila je pravu narav čovjekove seksualne snage ili je povijesno iskustvo o seksualnoj snazi prešućivala. Nije se uzimalo ozbiljno povjesničare i moraliste koji su upozoravali da nekanalizirana – neusmjerena seksualnost (tu spada i homoseksualnost) uzrokuje propast kulture i propast civilizacije. Ta kulturno-politička elita u svojoj samouvjerenosti nije se obazirala na ono što o tomu kaže Crkva slijedeći Božju mudrost. Seksualnost se počelo obožavati da bi iza 1968. došlo do seksualne revolucije. Kad je u tim novim teorijama čovjekova seksualnost prepuštena samovolji pojedinca, trebalo je još samo promijeniti pravo i zakonodavstvo, u kojima je još uvijek postojalo tradicionalno gledanje na seksualnost. Prije dvadesetak godina gotovo su svi ustavi u Evropi štitili pravo na život svakoga nerođenog čovjeka, a sada je to načelo u mnogim zemljama napušteno. Još je ostala samo nepriznatost homoseksualne prakse koju bi, prema nekima, trebalo ozakoniti čime bi seksualne snage bile sasvim prepuštene samovolji pojedinaca. U tom ozračju i u Hrvatskoj doživljavamo prve nalete procesa koji se financira iz internacionalnih centara. Kako je moguće da takvi pokreti uspijevaju utjecati na samu državu i na zakonodavstvo?

            Kad je nestalo u društvu opće priznatih spoznaja tko je čovjek i koji je cilj i svrha njegova života, mnogi su povjerovali da čovjek sam određuje što je dobro i što je zlo. Mi kršćani sa sigurnošću možemo tvrditi da nas vršenje moralnog zakona čini čovječnijima i time sretnijima. Poštovati Božji zakon i naravni zakon u vezi sa seksualnošću, jamstvo je da čovjek ostvaruje svoje ljudsko dostojanstvo, time radost i sreću života.

            Seksualnu sklonost prema istom spolu osjeća otprilike 4% muškaraca i 2% žena. Znanost nam ne daje niti sigurnu niti jasnu sliku o toj homoseksualnoj sklonosti. Poznati psihoanalitičari slažu se u tome da o uzrocima znanost ne zna gotovo ništa sigurno. Stoga se s razlogom smatra stečenom navikom nastalom pod utjecajem različitih čimbenika. Tako je potvrđen nauk Crkve da je čovjek stvoren na sliku Božju samo u obliku muškog i ženskog čovječanstva. Između muškog i ženskog spola nema mjesta nekom trećem spolu. Postoji samo čovjek koji po svojoj naravi, po naravnom zakonu time i po Božjem zakonu, uključuje u sebi trostruku nedjeljivu stvarnost: osobnu ljubav, seksualno zadovoljenje i upravljenost seksualnog čina na rađanje novog života. Kod homoseksualnosti je sasvim isključeno rađanje novog života. Čovjek treba tako živjeti da ostvari snage i moći koje čine bit njegova čovještva i po čemu se čovjek bitno razlikuje od svakoga drugog živog bića. Biblijski primjer Sodome i Gomore pokazuju kamo vodi način života protiv naravi i naravnog zakona. Naravni zakon, Božji zakon vrijedi i za druga područja života, npr. za gospodarstvo, za odgoj i obrazovanje, za znanost. Svako nepoštivanje Božjeg zakona može imati i ovdje porazne posljedice.

            Homoseksualna sklonost prema osobama istog spola sama po sebi i u sebi nije još grijeh. Griješni su tek čini, djela koja se čine po diktatu te sklonosti. Homoseksualac, ako je vjernik, znade, kao i svaki drugi kršćanin koji osjeća u sebi različite loše sklonosti, da bi postigao sređeni ovozemaljski život i vrhovni cilj svoga života - vječno spasenje - mora znati odricati se. Iako nevjernici ne prihvaćaju naše kršćanske argumente, činjenica da je homoseksualnost stečena sklonost koja se širi zavođenjem u 90% slučajeva, trebala bi svakog od onih koji su u to upali, ako je dobronamjeran i trijezan, zamisliti i poticati da ne padne pod utjecaj pomodnih mišljenja i kojekakve nametljive promidžbe. Još ima vremena, prije nego nas stigne Božja kazna, da se zauzmemo za obnovu obitelji, a odreknemo pogubne pomoći međunarodne mreže udruga za promicanje homoseksualnosti.

            Braćo i sestre, zamolimo Svemogućega Boga da nas obdari mudrošću, jakošću i ostalim darovima Duha Svetoga, kako se ne bismo izgubili u šumi kojekakvih mišljenja i stajališta, putova i stranputica.

            Zazivam Božji blagoslov, zaštitu sv. Luke i Gospe Lurdske na sve vas i vaše pothvate, čestitajući vam ujedno Božić i Novogodišnje blagdane!

Vaš župnik don Ivan Ujević

Zov rodnih ognjišta, 2002. br.2 (15)