Kod nas kao da se sve okreće oko političara, dok svijet postaje sve više zaražen onim što politika proizvodi. U ovoj demokraciji svi u jedan glas podastiru svoju istinu, dok nitko nikoga ne sluša i ne razumije. Jedni drugima ne vjerujemo. Gotovo svi su bespomoćni, a vrijeme nam odmiče.

Naši saborski zastupnici? Stalnim promjenama pravila, donošenjem raznih novih zakona razjedinjuju ljude na interesne grupe i smišljeno kupuju naklonost nekih skupina davanjem povlastica. Pravila ponašanja su sve polovičnija.

Političari nam se bave svjetskom politikom i globalizacijom, a ljudi su sve više prepušteni sami sebi. Mladi napuštaju zemlju. Sve veća područja naše zemlje ostaju bez radno sposobnih. Za seljaka nitko ne brine. Država ne jamči otkup proizvedene hrane. Dok hrana trune po poljima, seljak ostaje bez sredstava za život. Tvornice za preradu hrane zatvaraju se. Radnici ostaju bez posla, pa moraju kupovati uvezene jeftinije prerađevine od genetski preinačene hrane, koja je nezdrava i opasna, jer razara otpornost organizma na bolesti, luči tvari koje izazivaju rak i razne alergije. Ovaj problem, iako je i te kako važan s ekonomskog, političkog i etičkog motrišta, zanemaren je, a najviše, dakako, pritišće siromašnije. Dok posebne političke skupine određuju za sebe sve veće povlastice, dotle nižim službenicima smanjuju plaće, a doprinose socijalnim fondovima istovremeno ne povećaju, pa krizu pogrešne politike nose najosjetljiviji dijelovi društva.

Ljudi iz nižih slojeva društva postaju sve nezadovoljniji, jer zbog krivih socijalno-ekonomskih struktura nemaju materijalne sigurnosti, ostaju bez zaposlenja ili ih poslodavac iscrpljuje napornim radom, zakida ih u zdravstvenomu i mirovinskomu osiguranju, dijeli male i neredovite plaće. Dok pritišće strah od novih društvenih opasnosti, slabi im osjećaj vlastite vrijednosti, samosvijesti i osobnosti. Poslodavci su nezadovoljni zbog velikih poreza, a mahom ih zatajuju i prikrivaju zbog velikih zaduženja, često izmišljenih, zbog međusobnih neplaćanja i dugova koje namjerno jedni drugima rade. Svi prevareni, opterećeni, nezadovoljni, a svi sve više pokušavaju prigrabiti sebi.

            Mediji kao da najradije šire loše vijesti: o svađama, krađama, propustima, prevarama, ucjenama itd. Pošten rad se obezvrjeđuje. Javno se rugaju duhovnim vrednotama. Mladi odrastaju u zemlji gdje se vrednote zanemaruju i gaze, a mnogi u obiteljima gdje im roditelji s puno rada ne uspijevaju osigurati razvoj, dostojan odgoj i školovanje. U takvim prilikama sve im se manje pokazuje ljubav prema domovini, a sve jače ih se upućuje na odlazak iz Hrvatske.

Nasuprot tomu ima obitelji koje se guše u izobilju često stečenu nepoštenim radom, zloupotrebom političkog ili društvenog položaja. Tako se rastroj u društvu prenosi u obitelj koja treba biti mjesto priznanja, razumijevanja, poštovanja i dokazivanja za djecu, prihvaćanja i nadasve iskazivanja ljubavi.

Kad se nezadovoljnoj majci događa da bježi od obitelji na ćakule uz kavu i cigaru, a ocu da bježi od obitelji na utakmicu, kartanje, kapljicu ili pretjerani rad, tada dijete ide za računalo, pred televizor, igricu – potom u kojekakvo društvo na ulicu, prema prvoj cigari, u kojoj će pušeći “travu” pokušavati na posve promašen i skrajnje opasan način nadoknaditi prazninu zbog neiskazane mu ljubavi u toplini roditeljskoga doma.

Dok se stariji neodgovorno odnose prema životu i čovjeku tako potrebne duhovnosti, mladi su ljuti samo ako im se dira u njihove kojekakve udobnosti. Danas nezadovoljstvo bijes studenata izazove samo loša hrana u studentskim menzama, jer pokopali smo u njima mlade osobnosti čiji su ideali i nezadovoljstva nekoć mijenjali društvenu svijest i poredak. Sad za ideale imaju kojekakve “zabavne” stvari  na televiziji i internetu. Samo jedan program TV Nova 4 sata na dan prikazuje djeci omiljene crtane filmove “Pokemone” s likovima izopačenih životinja, gmazova, vodozemaca i kukaca, u ogavnim samo nasilnim borbama što ga priređuju vježbači i izazivači pokemona. Pokemoni se pri borbama pretvaraju u više stupnjeve razvoja s ubojitim oružjima s nadprirodnim moćima i neprirodnim silama. Televizija organizira i večernju nagradnu igru (djeci umjesto molitve) - pogađanja imena tih nakaza. Jedan stih njihove himne glasi:

Da istinu i ljubav svi zaborave,

Da stignemo do visine prave.

Tim raketa juri ko kometa.

Predajte se odmah!

Jer naša je planeta!

Borbe su za planetu. Netko je rekao: “Mediji su pustinja nečije savjesti.” Čuvajmo našu djecu da im ne opustoše duh. Previše je lijenosti, svađalačkog duha pa i nasilja među djecom da bi bili ravnodušni na medije. A previše je i čudnih događanja, raznih ovisnosti i nastranosti, razorenih obitelji, nerazjašnjenih ubojstava, razbojstava, samoubojstava da bi sumnjali da đavao ne djeluje. A ne bi mogao djelovati da u suvremenom svijetu nije našao suradnike i učenike i to najviše u sredstvima priopćavanja. Tu je i računar na kojem đavao posjeduje mnogo internet stranica. Budući je đavao knez ovoga svijeta nije čudo što ima političara i drugih ljudi koji s njim surađuju radi moći.

Njegovi suradnici moćnim sredstvima javnog komuniciranja žele istisnuti Crkvu iz društva, pokušavajući je utopiti u društvene tokove da ne slijedi Krista. Žele odijeliti duhovno od društvenog, žele istisnuti Boga iz čovjeka. Smeta im Krist u čovjeku koji se bori za socijalni crkveni nauk. Hoće napraviti društvo slobodnog čovjeka bez etike. Trebaju ljude bez načela i etike, povodljive, koji će hrliti u globalizaciju kao u komunizam u nedalekoj prošlosti. Žele nam utopiti politička prava i nacionalnu slobodu u “univerzalna”, naše izvore prihoda u globalne uvodeći nas u političku, prostornu i gospodarsku kolonizaciju (ovisnost). Prisvajanjem materijalnih dobara ostavljaju nas bez mogućnosti izgradnje socijalne države i humanog društva.

Stoga ne smijemo biti ravnodušni prema vlasti i društvenim događajima. Svojim djelovanjem u javnim poslovima kršćanin se mora zalagati za ostvarivanje pravednosti u društvu, doprinositi uzajamnom razumijevanju svih slojeva i skupina društva, kao i ukidanju privilegija pojedinim skupinama u društvu. Ukazivati na grješne strukture i djelatno im se suprotstavljati. Boriti se protiv pravila po kojima se donose zakoni koji se protive općem dobru i koji su u sukobu sa savješću. To ne očekivati od političara od kojih nekolicina žive poganski ili pripadaju strankama koje imaju u programu bezboštvo i liberalizam. Našoj zajednici koja je u velikom etičkom prijeporu najodgovorniji u društvu trebaju biti duhovni, karakterni i oslobođeni za izgradnju humanog i socijalnog društva na trajnim vrijednostima kakve su kršćanske.

Stoga treba hrabriti i podupirati poštene i čestite političare i društvene radnike. Odgovorno se opredijeliti za političare koji žive čestitim životom, koji su već pokazali brigu za zajednicu. Treba izbjegavati one koji su se okoristili kroz djelovanje u politici, one koji su ravnodušni prema poteškoćama zajednice, koji su lijeni i bahati, koji samo sebe i svoja djela hvale, koji prebacuju odgovornost na druge, koji su nedosljedni i lažu. Tako treba postupiti, jer o njihovu radu ovisi i naše zaposlenje, sigurna i redovna plaća, doplatci za djecu, mirovinsko i zdravstveno, briga i skrb za bolesne, briga za nacionalno jedinstvo i sl. Iz loše politike proizlaze nekvalitetni gospodarski i ideološki programi koji proizvode socijalne i moralne krize. Naši političari s najvećeg položaja samo govore što i kako treba, a gotovo ništa pozitivno u zajednici ne pokreću, samo lijepo pričaju povremeno ulijevajući optimizam radi očuvanja vlasti i položaja. Neka su prilike i teške, nemamo pravo pristajati na povratak u prošlost u kojoj su većina bila jednaka samo u oskudici.

            Sjetimo se samo Branimira i drugih mudrih hrvatskih kršćanskih vladara kako su vodili narod kroz povijest u još težim vremenima. U današnjem svijetu u kojem ima nemira i nezadovoljstva, neslobode i nepravde, nečovječnosti i licemjerja, zla i zlog, samo s čvrstom vjerom možemo sačuvati domovinu, sebe i obitelj. A i naša Crkva je osjetila kako danas kao i mnogo puta u povijesti treba narodu pomoći u čuvanju dostojanstva i identiteta. Pa tko će braniti prava radnika, socijalno ugroženih, obitelji i djece (rođene i nerođene) nezaposlenih i drugih ako ne Krist preko zajednice vjernika svoje crkve. Da bi Krist preko nas mijenjao društvene odnose trebamo molitvom primiti Duha Svetoga.

Sjetimo se što smo prije 27 godina u Solinu obećali Gospi velikoga hrvatskog krsnog zavjeta: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli krunicu, a nedjeljom slavi svetu misu.” I tad je bilo teško vrijeme za našu opstojnost. Gospa će kod Boga izmoliti za nas milost Duha pa nas neće biti strah od ljudi javno i zauzeto isticati svoje stavove i braniti svoju vjeru i uvjerenja, pa i ako se ne slažu s mišljenjima drugih, jer vjera u Boga je vjera u dobro. A to je temelj svakoga pravog uspjeha. Stoga težimo biti Kristu slični pa ćemo moći oko sebe stvoriti društveno ozračje pravednosti, mira, istine, slobode i ljubavi. Iz takvog ozračja će se rađati čvrste i karakterne osobe koje će stvarati zdrave odnose u obiteljima - temeljima zdravog društva.

            To je zahtjev pape Ivana Pavla II. upućen nama Hrvatima sa Žnjana u Splitu geslom: ”Budite svjedoci!” Dakako, svjedoci Kristu, jer on drugih svjedoka nema.

Zov rodnih ognjišta, 2002. br.1 (14)