Kršćani slave svoj veliki jubilej. Dok nas naši katolički biskupi i svećenici okupljaju na euharistiju i potiču na pomirenje, praštanje, molitvu, pokoru i djela ljubavi, svjetovna zajednica i razni pokreti na različite načine, a osobito preko sredstava priopćavanja, nastoje ucijepiti u našu svijest drugačije težnje i usmjerenja prestavljajući ih kao presudne za našu sreću i slobodu. Političari u svom natjecanju za glasače obećavaju pogodnije životne uvjere, socijalnu sigurnost, posao, pravične zakon itd. Poslovni ljudi nude sredstva i pomagala za udobniji život. Ponuda i podjela omamljujućih i opojnih sredstava nagrizaju tijelo, kolebaju duh.

Sve više nadiru novi pokreti koji obećavaju oslobođenje i liječenje magijom i okultnim obredima, nude časopise i knjige s uputama o liječenju tijela nekakvim energijama, duhovno čišćenje promišljanjem i prizivanjem raznih božanstava i duhova, uvode igre i zabave radi zavođenja i odvođenja na put razuzdanosti. Sjetimo se silene manifestacije homoseksualaca održane 9. srpnja u Rimu kod Colosseuma, svetoga mjesta za kršćane, baš u godini jubileja. Filmovi koje na televiziji s djecom gledamo često nude nestvarne događaje kroz iznakažene likove, prikazuju uzbudljiva nasilja, vračanja koja pružaju privid novih duhovnih mogućnosti, razne opscene prizore koji pubuđuju niske strasti, svemirske borbe i putovanja kroz prošla i buduća vremena. U tom spletu utjecaj vrši i posebna vrsta glazbenih priredbi u ritmu i folkloru koji uzbuđuju tijelo, a izvođači te glazbe s dijelom svojim obožavatelja nerijetko nadahnuće i snagu traže i dopunjuju magijom i opojnim sredstvima. Sjetimo se samo ljetošnjega svjetskog skupa rock-glazbe u Münchenu. Sve to čovjeka navodi da se sjeti biblijskih pojmova Sodome i Gomore, skretanje putem razuzdane požude, užitka, naslade.

Dok smo tako pretrpani ponudom raznih duhovnih i svjetovnih pokreta za "oslobođenje", očituje se sve više ispraznost koja njihove potrošače vodi u malodušnost i tjeskobu. Što više tako shvaćene slobode u stilu čistog sebeljublja, to manje prave čovječnosti. Što manje istinskog čovjekoljublja i prave duhovnosti, to više zavođenja i povodljivosti, prostora za čovjekovo privikavanje na življenje bez Boga, jer duh nečastivi želi uvesti svijet u treće tisućljećje slatkog nasilja. Mnogi olako prihvaćaju "slobodu" novoponuđenim svjetonazorom i zakonom dopuštenog čedomorstva po izboru trudnice, oplodnje u pokusnici, gdje se sa ljudskim zamecima postupa kao s pukim laboratorijskim materijalom, ugovorne i jednospolne i pomiješane brakove.

Čovjek koji želi biti uključen u ljudsku zajednicu, mora biti u toku događaja koji zaokupljaju sredinu u kojoj živi. Sredstva priopćavanja daju mogućnost za takvo praćenje zbivanja, ali ona su slična velikoj i raznoliko opremljenoj tržnici na kojoj dostavljač nastoji biti privlačiv i prikriveno uvjerljiv. Kad nas uvjeri da uzimamo ono što nam treba, dobro pazi što iznosi na banak. Želeći potrebama svoga tržišta prilagoditi sadašnjega čovjeka, a nadolazećega za njih odgojiti, vješto se služi medijima na koje smo navikli kao na kruh. Ti gospodari medija uvlače se u naše misli i osjećaje nastojeći u njih smišljeno unijeti sasvim nove svoje ideje u ozračju opuštenosti, tjelesne lagodnosti i naslade. Iz pohlepe za novim i uzbudljivim i nehotice im se pokoravamo. Duh nam polako otupljuje, pa postajemo sve podatniji. Svi koji smo razgledali tu veliku tržnicu zaokupljeni smo onim što smo čitanjem, slušanjem i gledanjem upili. Ponuđač je u mogućnosti prenositi na nas svoju moć i kontrolirati nas. Tako sve više usmjerava misli, omamljuje duh i privikava svijest. Naš slatki osjećaj pasivnog sudionika dovodi nas do toga da svoju osobnost pretapamo u nečiju tuđu. Neki novi bogovi, dakako lažni, u prazninu koju su u nama napravili unose svoje zapovijedi u kojima je plan za novi svijet.

Nakon što se ljude usmjerilo na pohlepno traženje užitaka i općenito materijalnih dobara, prikazuje mu se nesigurnost, opasnost i neizvjesnost u postizanju. Tu su opasnosti globalnog zagrijavanja, promjene klime i s tim u vezi nedostatka hrane. Potom se naglašava da "svijet sve to može prebroditi" objedinjavanjem središta svjetske moći, planiranja i upravljanja potencijalima znanosti, tehnike, tehnologije. Priprema stvaranja nekakve svjetske vlade (New age) provodi se pomoću sredstava priopćavanja kao sredstava za vršenje utjecaja društvenih skupina i političara na građane. Osobito tzv. slobodni mediji, koje dobrano pomaže i naša javnost, ubrzavaju navođeni proces stvaranja svjetske vlade kojoj je prethodnica tzv. globalizacija. Iza toga pokreta za navodni boljitak svih zemalja i njihovih ljudi kriju se interesi najbogatijih zemalja i njihovih bogatih poslovnih ljudi koji se ostvaruju "nenasilnim" osiromašenjem siromašnih zemalja i njihovih ljudi. Vidljivo je gušenje mnogih, pa i naših, privrednih potencijala s paralelnim uvođenjem u kreditne i druge ovisnosti radi stvaranja podaničkog odnosa i lukavo provedenog izrabljivanja.

Duh pohlepe ovoga svijeta uspijeva zagospodariti samo tamo gdje mu se pruža mogućnost popuniti čovjekove praznine. Ako čovjek iz svoga životnog vidokruga izbaci pravoga Boga, čovjekova Stvoritelja i Spasitelja, onda s njim lako zagospodare lažni bogovi ovoga svijeta. Kad čovjek odbaci Božja načela i zakone, počne se omamljivati vlastitom "potpunom slobodom" i samosviješću, izgubi osjećaj za dublju realnost, mogućnost razlučivanje dobra od zla, istine od laži. Prepusti li se razuzdanim strastima bilo koje vrste, od oholosti pa dalje, nužno izvrne stvarnost, postane suprostavljen zapravo i samom sebi, kolebljiv, sumnjičav. Takav teško može podnijeti postupke drugih i drugačijih. Zamućena vrela društvene svijesti rađaju pohlepne političare, bezdušne društvene djelatnike, podmitljive službenike i nemilosrdne poslodavce. Pristrani novinari u ciljanim nepomirljivim izlaganjima prikazuju hrvatskog čovjeka kao lijenčinu, prevaranta, plašljivca, zavedenog u malodušje, a hrvatsku naciju kao slugansku, podložničku, poniženu, rastrojenu, podijeljenu i nacionalno neosvješćenu. Stvarajući o nama tako lošu sliku, htjeli bi da postupamo ne po onomu što se stvarno događa nego prema predodžbi koju nam oni unose u glavu. Ovako ih ocrtacaju sljedeći stihovi:

Što to ima u ljudima tužno,

                                               da ulaze u tuđe živote? 

Tko to živi u prošlosti

                                    (i sadašnjosti tvojoj i) mojoj 

da još nije umro od sramote?! 

Činjenica je da su svi slojevi našega društva zahvaćeni prijeporima, podjelama i promjenama. Neki kao da nastoje pojačati suprotnosti, prezir, isključivost, mržnju prema onima koji drugačije rade i razmišljaju. Javnost je zabrinuta zbog podjela u koje nas uvlače i oni kojima smo povjerili dužnost traženja općega dobra. Najopasniji je osjećaj općega nepovjerenja, koje se širi. Kažu da je davni kineski mudrac Konficije na pitanje jednog učenika: "Koji su osnovni elementi dobre vlade?" odgovorio: "Hrana i povjerenje naroda". Na sljedeće pitanje: "Kad biste morali izostaviti jedno od toga, što biste izostavili?", odgovorio je: "Hranu". Na to su mu rekli: Ali ljudi će bez hrane umrijeti!" Odgovorio je: "Od pradavnih vremena smrt je ljudima neizbježna. Ako narod više nema povjerenja u svoje vođe, zaista je izgubljen".

Upravo s tim računaju neprijatelji naše opstojnosti i rušitelji naše duše. Zlo izvire iz zloupotrebe slobode osobe koju je Bog stvorio za dobro. Spominje se u Starom zavjetu, kako su u izraelski narod neprijatelji slali uhode, da vide, je li se odmetnuo od pravoga Boga, kako bi ga mogli napasti i pokoriti dok je razjedinjen. Kad bismo se samo čvrsto držali kršćanskih načela i Božjih zapovijedi naš bi narod (i svaki drugi) bio neuništiv. Ni naciju se, dakako, ne može stavljati ispred Boga, pretvarati u lažno božanstvo, jer to bi je sigurno odvelo u propast samouništenja. Svaki čovjek, ako ne pazi, lako može pogriješiti i sagriješiti. Ako je svojih pogrešaka svjestan, može se pokajati, dobiti oproštenje i popraviti. Međutim, ako načelno prihvaćamo dvojni moral, potičemo seksualnu razuzdanost, izjašnjavamo se za rastavu braka, izrugivamo kršćanske kreposti, odobravamo potkradanje, utaju poreza, pretjerano pijenje alkohola, uzimanje droga (zar ima stvarno lakih?), sablažnjavamo druge svojim licemjerjem, onda je to nešto sasvim drugo. Zbog neodgovornih postupaka nekih katolika čuju se zahtjevi upućeni Sv. Ocu papi da mjesto što Crkvom ravna snagom Duha Svetoga, počne postupati u skladu "s duhom vremena". Duh vremena ne može nam donijeti pravi nutarnji mir i radost ni snagu potrebnu za hrabro suočavanje sa životnim teškoćama naše svakodnevice. On ne može dati prava rješenja za probleme koji se postavljaju pred Crkvu, svijet i čovjeka. Jedino Krist, koji je "put, istina i život" može ispuniti naše najplemenitije snove, dati istinsku slobodu, pokazati put pravednosti. To je papina jubilejska pouka mladima: “Nemamo kamo od Krista otići, jer bolje ponude nema" (usp. Iv 6, 68).

    Zov rodnih ognjišta, 2000. br.2 (11)