Dvadeseto stoljeće obilježeno je mnogim velikanima duha i uma. U Katoličkoj crkvi, jedna je od najzanimljivijih osoba u tom nizu filozofkinja i redovnica Edith Stein.

Edith Stein rođena je 12. listopada 1891. od židovskih roditelja u Bratislavi. No, već u 15. godini odlučuje da neće moliti te kreće putem bezboštva. Svoju mladost provodi kao ateistkinja koja traži istinu strogo filozofskim putem. Ne želi prihvatiti ništa što nije dokazano, pa ni vjeru svojih pradjedova. Želi doći do srži stvari. Traži istinu, ali ostaje na području filozofije.

Godine 1916. postaje sveučilišna asistentica slavnog fenomenologa Edmunda Husserla. Ljeti 1921. uzela je iz prijateljičine biblioteke knjigu Život svete Tereze Avilske. "Počela sam čitati, bila sam odmah očarana i nisam prestala dok nisam došla do kraja " - reći će ona poslije. - " Kad sam zatvorila knjigu, rekla sam samoj sebi: 'To je istina!'”

Na Novu godinu 1922. primila je krštenje i uzela ime Tereza - Hedviga. A onda je otišla u Bratislavu da majci priopći svoj prijelaz na katoličku vjeru. Prijelaz Edithe na katoličku vjeru značio je za njezine ono najgore: otpad od vjere otaca, prekid sa svim tradicijama židovstva i napokon duhovno otuđenje između Edithe i njene majke koje je neminovno imalo nastupiti. Ipak nije došlo do potpunog prekida između njih dviju.

Od tada je Editha imala samo jednu želju: posvetiti se potpuno Bogu u karmelu[1] po uzoru sv. Terezije. Njezin duhovni vođa, prelat Schwind, bio je mišljenja da će Edithine izvanredne duhovne sposobnosti doći bolje do izražaja, ako ostane u svijetu i posveti se potpuno katoličkoj filozofiji. Za taj položaj trebala je promijeniti sredinu te je dobila mjesto u djevojačkoj učiteljskoj školi kod dominikanaca u Spayeru. Tu je ostala osam godina, živeći tiho i skromno poput redovnice. Tu je upoznala Ericka Przywara (njemački katolički filozof) i on joj je predložio da pročita i pokuša prevesti na njemački jezik djelo sv. Tome Akvinskoga Quaestiones disputatae de veritate. Filozofija sv. Tome bila je za Edithu potpuno nepoznat svijet, ali svojom neobičnom inteligencijom i marljivošću ona je brzo ušla u tajnu te filozofije i prijevod završila 1931. godine.

Dne 15. listopada te godine stupila je kao postulantica u karmel Kolu-Lindenthal, 15. travnja 1934. primila odijelo karmelskoga reda te dobila novo ime: Terezija Benedikta od Križa (Teresia Benedicta a Cruce), na Uskrs 21. travnja, godinu dana nakon oblačenja, položila svoje prve zavjete, a 1. svibnja 1938. i svečane zavjete. Obredi tog zavjetovanja simbolizirali su njezinu definitivnu i potpunu predanost križu:

- crni veo preko glave - simbol žrtve

- vijenac bijelih ruža na glavi - simbol zaručnice Kristove

- prostracija u obliku križa pred oltarom

- simbol njene mistične smrti svijetu i sebi.  

Od tada ona je definitivno zaručnica Raspetoga. On je htio da njegova zaručnica ne nosi križ samo u imenu, nego kao i On, na sebi. Na to nije trebala dugo čekati.

U Njemačkoj je u međuvremenu uspostavljena potpuna Hitlerova nacistička tiranija. Val ateizma zapljusnuo je cijelu Njemačku. Tu su tiraniju osjetili napose Židovi. Početkom studenog njih su počeli zlostavljati, ubijati, njihove sinagoge paliti, trgovine pljačkati ... I Editin je život od tada bio u stalnoj opasnosti, pa su njezine poglavarice donijele odluku da se premjesti u neki krmel izvan Njemačke. Tako je na Silvestrovo 1938. preselila u Echt (Nizozemska). Međutim, već nekoliko mjeseci nakon početka ratnih operacija Nijemci su okupirali Nizozemsku pa i tamo počeli s progonima Židova. Već 2. kolovoza izdana je naredba da se svi nearijevski katolici u Nizozemskoj uhapse. Nju su nakon uhićenja prebacili u logor Westerbork, ali ona je i tu bila sretna, jer je u tom logoru mogla nositi redovničko odijelo te imala cijeli dan vremena za molitvu. 

U noći od 6. na 7. kolovoza, oko tisuću Židova otpremljeno je iz logora Westerbork prema istoku. Među njima je bila i sestra Terezija Benedikta. Na tom je putovanju uspjela napisati na malom listiću i poslati sestri A. Jagerschmind u Freiburg: “Pozdrav s puta u Poljsku. Sestra Tereza Benedikta.” To je bila zadnja vijest. Za njezinu se sudbinu iz početka nije znalo, a kasnije je ustanovljeno da je našla smrt u krematoriju u Oswiencinu (Auschwitz). To je bilo 9. kolovoza 1942. U smrt je pošla s riječima: ”Ave crux, spes unica.” (Zdravo križu , jedina nado).

Sv. Ocu Ivanu Pavlu II. bilo je osobito zadovoljstvo, što je mogao 1. svibnja 1987. godine u Kölnu, za vrijeme pastoralnog pohoda Njemačkoj, tu velikodušnu svjedokinju vjere proglasiti blaženom. Za vrijeme beatifikacije ondašnji je kölnski nadbiskup kardinal Hoeffner tom prigodom rekao:

“Editha Stein je dar, izazov i obećanje za naša vremena. Neka bude za nas zagovornica kod Boga, za naš narod i za sve narode!”, a papa završio: “Zdravo, Editho Stein, sestro na križu blagoslovljena, prava štovateljice Boga u Duhu i Istini ! Budi blažena!”

Život Edithe Stein je model po kojem svaki od nas može isto tako stupiti u odnos s Bogom. Njezin život i njezina smrt opravdani su razlog da ju Crkva proglasi svetom, a nama neka posluže kao uzor za ostvarenje našeg vlastitog kršćanskog opredjeljenja.

[1] Riječ karmel opći je naziv za sve samostane karmelskoga reda.