Dragi Kučićani u zavičaju, domovini i po svijetu! 

            Poziv koji je papa uputio svim katolicima na prvu korizmenu nedjelju 12. ožujka ove godine, da “opraštamo i molimo za oproštenje” događaj je koji stoji poput putokaza čovječanstvu na pragu novog tisućljeća. Isus nas uči da molimo: “Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim...” Bujica milosrđa Božjeg ne može prodrijeti u naše srce sve dok ne oprostimo onima koji su nas povrijedili. Dobro je da se prisjetimo i riječi: “Ako vi oprostite ljudima nihove pogreške, oprostit će i vama vaš nebeski Otac. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših” (Mt. 6, 14-15). Na drugom mjestu je rekao: “Dakle, ako doneseš svoj dar na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri sa svojim bratom, te se vrati i onda prinesi svoj dar!” (Mt 5, 23-24). Sveti Marko prenosi:”Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam. Kad vi stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama oprosti vaš nebeski Otac vaše grijehe” (Mk, 11, 25). Ljubav je nedjeljiva: ne možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo ako ne ljubimo brata i sestru koje vidimo. Odbijanjem praštanja braći i sestrama naše se srce zatvara, i njegova tvrdoća čini ga nepropusnim za milosrdnu ljubav Očevu; priznanjem grijeha naše se srce otvara Njegovoj milosti. Isusov nauk je zahtjevan: “Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski (Mt. 5, 48)”, "Budite milosrdni kako je Otac milosrdan" (Lk 6,36), “Zapovijed vam novu dajem : Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas" (Iv. 13, 34). Čovjek ne može ne osjetiti uvredu, teško je može i zaboraviti, ali uz Božju pomoć može nadvladati poriv mržnje i osvete, može oprostiti. Srce koje se predaje Duhu Svetom pretvara ranu u samilost. Duh Sveti pročišćava sjećanje okrećući uvredu u zagovor što se dobro vidi na primjerima nekadašnjih i današnjih mučenika. Isus zahtijeva: ”Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone.”

            Opraštanje je vrhunac kršćanske molitve. Opraštanje svjedoči da je i u ovom našem svijetu ljubav jača od grijeha. Sveti Ciprijan kaže: “Zato Bog ne prima žrtve od zavađenoga, već mu nalaže da se vrati od oltara i prije se pomiri s bratom, da miroljubivim molitvama i Bog može biti umiren.” Veća je žrtva Bogu naš mir i bratska sloga i puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga. Papa je istaknuo na završetku bogoslužja na prvu korizmenu nedjelju: “Kako oni kojima je oprošteno i spremni na oproštenje, kršćani ulaze u treće tisućljeće kao vjerodostojni svjedoci nade. Nakon stoljeća koja su obilježila nasilje i uništenje, i nakon ovog poslijednjeg stoljeća koje je bilo dosta dramatično, Crkva čovječanstvu na putu prema pragu trećeg tisućljeća pruža evanđelje oproštenja i pomirenja, kao preduvjet za izgradnju pravoga mira.” U godini Velikog Jubileja ponizno zamolimo Presveto Trojstvo da možemo “oprostiti i moliti za oproštenje” te naši suodnosi budu dostojni našeg Oca koji je na nebesima. Neka Božji blagoslov, zaštita svetoga Luke i zagovor Gospin čiji “prinos” u ovo doba godine slavimo, bude uz vas i sve vaše pothvate.

Vaš župnik don Ivan Ujević   

Zov rodnih ognjišta, 2000. br.1 (10)