Dok je on duboko zaronio glavu u novine, žena mu priđe i reče: “Je li ti ikad palo na pamet da u životu postoji nešto drugo osim ono što se događa u svijetu?

” Tvorevine ljudskog duha i savjesti očituju se kroz događanja kao posljedice. Bog je tako ljubio čovjeka da se je dogodila zemlja, koja je planet sa neizmjernom raznolikošću vrsta, živih pokretnih stvorenja i bilja. Sav taj živi svijet je u lancu primopredaje života. Cijeli lanac je da  bi se čovjek uzdržao u vremenu i prostoru kako bi se spoznao, prepoznao, posvijestio i s Bogom našao. Ali u svojoj slobodi čovjek zna zalutati kad se uzoholi, pa zatiranjem pojedinih vrsta trga lanac otkidajući tako od tijela zemlje. A zemlja je osjetljivo tijelo. I kao čovjek se opire razaranju jer njena materija, minerali i bilje su vezani u cjelinu. A zemlja i sve u njoj i na njoj je pokrenuto radi čovjeka. Sve negdje ide. Više nego o čovjeku ishod ovisi o njegovoj ljubavi prema zemlji, koja treba biti odgovor na Božju ljubav prema čovjeku koju čovjek iskazuje u ljubavi prema bližnjemu.

 

   Ali suvremen čovjek ima puno zasebnih potreba i prohtjeva pa drugoga i prirodu oko sebe ne uspijeva zapaziti. Misli da može sve i sam. Stoga je prema poučnoj priči naumio sebi sagraditi dom. Htio je napraviti najljepši, najudobniji i najtopliji dom na svijetu. Netko je došao k njemu i zamolio ga za pomoć jer je svijet bio u plamenu. No njega je zaokupljao njegov dom a ne svijet. Kad je naposljetku sagradio dom otkrio je da nema planeta na koji bi ga stavio.

 

   “Napredan” čovjek je odmaknuo od neposrednog života sa živim svijetom prirode. Zaokuplja se sobom postajući ovisan o prestižnoj pribavi proizvedenog. Kulturom stvari i sredstava, ponudom kulture uživanja čovjeka se usmjerava na prisvojnost i posvojnost. On zaposjeda. Gonjen je modom i prestižom, tlače ga reklame i rezultati uspješnijih. Lomi se u dosegu za lagodom. On slijedi druge. U postupke mora ugrađivati nova pravila, u djelatnost noviju opremu i pomagala, u obrede nove znakove, sredstva zabave, krasila, ponašanja. U veselice novu zabavu i glazbu, prostirke, poslugu, nova jela, pića, slastice. Svemu, svim tim stvarima mora poslužiti, sve organizirati. Usto radi i zida da bi potom uživao. A i sporo zida, pa mu sve zastarjeva i ugoda ga mimoilazi. Rastrga se između onog što hoće i što uspjeva zaposjesti.

 

 Kasni, a kad ima vremena posveti ga medijima. Postupa sa otklonom prema prirodi, zemlji, svojoj prirodi i prirodi svoga duha. Vrijeme mu je novac. Kupuje, upotrebljava i odlaže (odbacuje). Duh zasjenjuje stvarima, a savjest novom sviješću. Trči za užitkom tražeći nova mjesta u prirodi. Prirodu prži i ruje za proizvesti što poželi i potom je zasipa upotrebljenim stvarima. Zahukta i počinje zaboravljati zbog čega je došao.

 

        Sreću traži kao da se ista namiče. Traži je u ugodi koju stvara požuda koja je od tijela. Dok sreća proistječe iz drugog i počiva na žrtvi i služenju, izlazi iz duše a odražava se na tijelu. Ona sluti vječno, duševna je, ne boji se, čini tijelo novim, zaokuplja osobu idealom i uvodi je u duhovnost.

 

 Duhovnost je način da postaneš što jesi i ona vodi od neznanja do saznanja i spoznaje. Naše naslijeđe, vjera i pouzdanje u Boga, molitva u zajednici i baštinjenje Božjih zakona iznjedrilo je našu kulturu, nepokolebljiv duh, ustrajnost, upornost i radinost što sve počiva na duhovnosti naših pređa.

 

Budimo i mi odvažni i strpljivi, ucjepljujmo iste vrline u osobnu svijest sa spoznajom kako i naša mala kap tkaje slap društvene svijesti. Pa će i žrtva premda suočena sa prolaznošću dati slatkoću života. Ljubav će ponovno unijeti jedno u ono što se u čovjeku razdijeli sebičnošću, ohološću i porocima za kolebljivost kao što su:

 

 

Televizor koji obezvrijeđuje vrijeme onemogućavajući njegovu djelatnu upotrebu. Uljenjuje, slabi  i otupljuje sposobnosti, podupire bezvoljnost. Kroz loš program plasira lagodan život.

 

Video kasete s ponudom nasilja, silnih utisaka, jakog uzbuđenja, razvrata, nestvarnih likova i događaja, protuprirodnih postupaka, raznih oblika obreda i magije.

 

Žuti tisak sa razvratnim štivom, nečasnim događajima i izmišljotinama. 

 

 Psovke i sekte. 

 

        Što je sve proisteklo iz zbrke vrijednosti i načela što je proizveo svijet bez Boga, a za čovjeka koji je svrha sam sebi. A nama dolaze kao otrovi liberalizma da posluže posebno mladima kako bi im se poljuljala načela. Da bi se zanijekali i razduhovili. To je najjeftiniji i najlakši način za slomit osobu i zajednicu, pokolebati domovinu i uzdrmati zemlju. Budimo hrabri pa recimo ne. Učinimo to na vrijeme.

  

Moje Kučiće - ekologija i polje

 

          Jednom je u malom gradiću raspisan nagradni natječaj za izbor najbolje ideje za uređenje grada. Nagradu je dobio zanimljiv prijedlog jednog dječaka. Predložio je neka svatko očisti svoje dvorište i bliži okoliš.

        Što i radi čega čistimo i kako postupamo sa štetnim i opasnim smećem? Naši pređi su čišćenjem uljepšavali svoje kuće i dvorišta. A što bi se skupilo i pomelo bacilo bi se negdje iza. Čistilo se za oko. Nisu imali dodir sa opasnim smećem. Rublje se pralo u lušiji. Za higijenu tijela služila su prirodna sredstva.

 

Navika postupanja sa smećem se sačuvala. Na mnogim skrivenim mjestima iza naselja, u škripima, strminama, uz zidove ceste i na potocima imamo smeća. Usprkos kontejnerima.

 

        Upotrebom zaštitnih sredstava (otrova) u polju i mineralnih ulja, u prilici smo zagaditi vodu i podzemne vode i uništiti život u njima, ako postupamo neodgovorno. Plastične vreće, posude i sl. u prirodi se razlažu stvaranjem kemijskih spojeva koji uzrokuju zloćudna oboljenja. Stoga treba razmisliti kako opasne proizvode manje koristiti i kako s upotrebljenim postupiti. Prosječno 300 nailonskih vreća godišnje potroši svako domaćinstvo u selu.

  

Primjer 1. - Pri odlasku u dućan i tržnicu treba ponijeti korpu, torbu, ili platnenu vreću.

  

Problem 2. - Ponegdje se uz odloženo smeće opaža pakovanje, boce i kutije odbačenog otrova (sredstva za uništavanje kukaca ili bolesti na biljkama) ili se osjeti smrad isparavanja. Samo sredstvo za uništavanje krumpirove zlatice što ga svakog proljeća pribavimo, mogao bi nam zadovoljiti desetogodišnje potrebe, ali s pravilnim čuvanjem i savjesnom upotrebom. Sredstvima za zaštitu bilja i uništavanje kukaca svojstva se očuvaju godinama nakon garancije proizvođača, ako ih čuvamo u suhom, hladnom i tamnom prostoru.

 

A po odluci o izuzimanju iz upotrebe određenog otrovnog sredstva, potrebno ga je propisno i odgovorno upakovati pa poslati na adresu proizvođača koji ga kemijskim postupkom može neutralizirati. U protivnom, živi svijet prirode osuđujemo na ugibanje dovodeći ga u dodir sa razlaganim otrovima i nastalim parama i otopinama. Izazivamo promjene u sustavu tla i mikrobiološke promjene a sredstva koja se na zraku ne razlažu dospijevaju u vodotoke i podzemne vode. Ako zemlju čuvamo od zagađenja, čuvamo sebe i bližnjega i ostavljamo prostora i onima koje Bog još nije pozvao na zemlju.

Postajemo odvažni čuvari života. Božji pomagači. Stoga treba izbjegavati proizvodnju povrća za tržnicu ispod voća koje se prska zaštitnim sredstvima i odreći se prskanja povrća i voća u cvatu radi očuvanja pčela i potrebnih kukaca. Privikavati se treba na primamljiva sredstva kojima zagađujemo znatno manju površinu, a uništavamo samo  unaprijed točno određenu štetočinu. Najbolje je služiti se prirodnim biološkim sredstvima, kad ulogu neophodne obrane preuzimaju prirodne bakterije kao točno odabrani napadači određenih štetočina.

 Propust 3. - Zbog suvremenog načina življenja suočeni smo i s kanalizacijskim otpadom u koji ispuštamo puno raznih kiselina, sredstava za čišćenje i otopine raznih prašaka. Uzimajući razne prirodne propuste i škripe kao zamjenu za sabirne cisterne kao i izradom propusnih cisterni uvodimo navedeni otpad izravno u podzemne vode. Stoga već imamo Topića vodu, Dobru vodu i druge vode zagađene. 

Opaska 4. - Kučiće je skup obiteljskih zajednica sa svojim malim poljima. Proizvodimo nedovoljno hrane za svoje potrebe. Stoga se trebamo truditi proizvoditi zdravu hranu i trebamo čuvati mala polja da mogu davati zdravu hranu. Zato je nepromišljeno zatirati travu prskanjem u malom povrtnjaku, kada se trava  može suzbiti jednim dodatnim okopavanjem povrća. Isto se postiže jednim oranjem više u malom voćnjaku i malom vinogradu. Na taj ćemo način sačuvati: organizme, kukce, ptice i životinje što se tom travom hrane. Održat ćemo kemijsko - biološku ravnotežu tla, izbjeći kidanje lanca povezanosti života i tako onemogućiti prekomjerno pojavljivanje puževa, rovaca, parazita i sl., pa nam neće biti potrebno  postupiti kao vodstvu jednog velikog gospodarstva. Oni su se prema priči htjeli osloboditi vrabaca jer su im jeli dio usjeva. Kad su istjerali vrapce, rojevi kukaca, koje bi vrapci hvatali, navalili su na polja, počeli uništavati žetvu, a vodstvo gospodarstva je odlučilo upotrijebiti skupe pesticide. Zbog pesticida hrana je postala skupa, a postala je i opasna za zdravlje. Ljudi su ponovno otkrili da su vrapci, iako su zobali zrnje žita, održavali hranu zdravom i jeftinom.

 

   Od djedova i baka smo preuzeli sačuvana polja, bistre potoke, čistu vodu i zrak. Razmišljajmo i mi o svojoj ostavštini. Postupajmo prirodno s prirodom. Kuće što smo sagradili urušit će se kao i kuće naših pređa. Oruđa i strojevi kojima se služimo zastarjet će.

    Naši će potomci trebati livade i polja s biljem i voćnjacima čiji plodovi i sastojci neće izazivati odbojnost organizma i zloćudne bolesti. Trebat će pčele da im daju zdrav med i kukce da im oprašuju trešnje, vrapce da im jedu kukce i ptice pjevice da ih vesele. Iznad svega trebat će duhovnost koju im moramo prenijeti - podariti smisao svog dolaska na ovaj svijet, života na njemu i odlaska. 

 

 

    Zov rodnih ognjišta, 1998. br.2 (7)