Isus reče svojim učenicima: “Budite savršeni kao što je savršen moj Otac nebeski.” A narodna izreka glasi: “Dobar je onaj tko uvijek nastoji biti bolji.” To se postiže promišljanjem, posvješćivanjem i usmjerivanjem svojih postupaka. Ovladavanje postupcima pomoći će nam zaživjeti sebi svojstveno, neuobičajeno i jedinstveno, pa se nećemo trebati puno osvrtati na druge. Jedan mudrac je rekao: “Onaj tko je ovladao sobom jači je od onog tko je osvojio čitav grad.” Tko ne raspolaže sa sobom ni Bogu nema što ponuditi. Nema mu s čim pristupiti. Ta nas misao potiče na oblikovanje naše osobnosti.      

  Bog nas je stvorio različite i očekuje da zračimo posebnošću, a ne voli da stvaramo skupove kao u matematici. A kad se okupimo oko njega kao zajednica pojedinaca u obredu, tada priželjkuje našu pojedinačnu neposrednost. Stoga se trebamo osvijestiti i osloboditi uobičajenosti, kolotečine i usputnosti. Premda nas Bog hoće kakvi jesmo i raduje nam se radošću oca pri povratku rasipnog sina, ne valja u osobni odnos s njim ulaziti kao mlakonja.        

Sveta misa je susret s Bogom. Euharistija je duhovni dodir s Bogom ili, bolje čašćenje. Kao i u svakomu osobnom odnosu uvjet je otvorenost, kao s prijateljem, za onog tko dođe s pravom nakanom te ostane u sabranosti. A za onog tko je tu u skupini koja se spominje određenog povijesnog događaja i postupka - to je kao bilo!? Bit će kao da sam  pozvan kod prijatelja. Umjesto da se pripremam i veselim pozivu - ja "kao da" se pripremam. I u nazočnosti "kao da" sam nazočan. A na povratku  - "kao da" sam bio.

Pa prijatelj i ja "kao da" smo razočarani. Razočaranje proizlazi iz mog stava i postupka. Ako se posviješćeno i zapravo spremam za susret, u  iščekivanju dok pospremam svoj duh i redim svoje tijelo krasilima, biranom odjećom, obućom a unosim sebe putem svojih postupaka u odnos, oškrinjujem svoju osobnost tj. otvaram vrata kroz koja Bog može doći meni i ja njemu i drugima. Na svetu misu zapravo i dolazimo radi susreta s Isusom i s ljudima, njegovom djecom, a svojom braćom. Promišljanjem postupaka - osobnim rastom do savršenije zajednice       

 Prvenstveno djelima smo u mogućnosti ostvariti suotkupljenje, a naši postupci su i naša djela. - Stoga je dobro ne kasniti na misu. I nije dobro napustiti obred prije kraja, jer takav postupak može remetiti sabranost zajednice. Praćenjem takvog postupka, okretanjem ili izričajem ističemo svoju nesabranost i ometamo druge. - Prije početka mise treba pripremiti milostinju kako bi se za vrijeme molitve Oče naš izbjeglo traženje po džepovima, gubljenje lisnice, zveckanje kovanica, a povremeno usitnjavanje i posudbe, što sve utječe na sabranost zajednice. - Neuobičajenu odjeću i obuću s raznim natpisima, oznakama i reklamama bi isto valjalo izbjegavati za misna slavlja. 

- Za vrijeme mise ne valja pričati i šaptati, to posebno, kad je obred euharistije, Isusova ponazočenja.

- Kad se svećenik obraća Bogu s "Pomolimo se!" moleći za nazočne i u ime njih ustajanjem kao da sebe stavljamo pred Boga. Lijepo je tada ustati.

- U crkvi uopće ne bi trebalo "ćakulati". A nekad u prijelazu s jednog dijela obreda na drugi zna nastati žamor, koji se zna razvući i potrajati, iako je obred počeo. A žamor u obredu je u svakom slučaju barem mali nered. Bog voli red. Posebno u svom hramu. Red je njegov prvi zakon i na njemu je sagradio cijeli svemir. Molimo Isusa neka ga unese u naše živote.

 Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)