( U povodu tako naslovljenog igrokaza )   
     

 Natpis na jednom plakatu "I to je Ijubav" - privukao je moju pažnju. To je bio poziv na igrokaz koji su prikazivali mladi u kinodvorani u Makarskoj.       

Kao svećenik u svojim propovijedima i katehezama za odrasle koji se pripremaju za krštenje uvijek nastojim, s obzirom na problem ljubavi, ponuditi kršćansko usmjerenje, znajući da je česti uzrok teških razočaranja i frustracija upravo kriva definicija ljubavi i slobode. To je bio razlog da sam se našao u kinodvorani.       

 I doživio sam razočaranje. Taj problem, koji je za mladog čovjeka tako važan i sudbonosan, ovdje je prikazan veoma neozbiljno i površno, kao da je Ijubav samo plod bioloških procesa, a ne odgovornog i osobnog zalaganja.      

  Netko je rekao: čovjeku koji sanja nemoguće je ukrasti Ijepotu. Ako se mlade gura da se što prije upuštaju u seksualna iskustva, onda oni više nemaju o čemu sanjati, život im gubi ljepotu. Posljedica togaje bijeg od života u drogu, alkohol ...       

 Na žalost, mnogi mladi, pod utjecajem potrošačkog društva i hedonističkog mentaliteta, misle da se ljubav može dokazati jedino preko seksualnih iskustava i da su zato predbračni odnosi sasvim normalni.        

Ovdje se sjećam što je napisao naš poznati pedagog dr. Ante Vukasović u časopisu "Encyclopedia moderna" (15/197l.) u studiji pod naslovom "Zašto im hoćete spaliti krila, kada oni žele letjeti?" On tu među ostalim, piše: "Mladi Ijudi vole iskrenije i snažnije negoli odrasli i njihov Ijubavni zanos nije toliko usmjeren i motiviran seksualnim nagonom i željama. Njihov ljubavni zanos u pravilu nije nagonskog karaktera, nije biologiziran i materijaliziran. Takav zanos nalazimo u ljubavnoj poeziji mladih. Za ilustraciju navodim dvije pjesme koje su nastale kao rezultat toga zanosa i koje ga vrlo lijepo izražavaju. Nakon jednog iznenadnog susreta, nakon zajednički provedenih nekoliko dana u kojima je došla do izražaja pažnja i razum;jevanje, nježnost i takt, djevojka nije mogla ostati ravnodušna. Upravo zbog toga što mladić nije bio nasrtljiv s požudom, nego je shvaćao i ophodio se vrlo taktično i nježno, osjetila je djevojka potrebu da taj susret sačuva kao trajnu uspomenu. I napisala je pjesmu: 

- Sjećaš Ii se?

        Gledali smo zvjezdano nebo, 

  Osjećali lagani planinski

        povjetarac, slušali žubor vode 

  i otkucaj srca.

       - Sjećaš li se? 

  Podrhtavao si kao vjetar,

        mrsio si pogledom kosu 

  i želio topli dodir

        nedostižne ruke.  

       

Prilikom sljedećeg susreta zajednički su tu pjesmu čitali, sjećali se trenutaka koje su proveli skupa i bili su sretni. Potaknut stihovima osobe koju je zavolio, i on je osjetio potrebu da taj snažni emotivni doživljaj izrazi riječima, da ga opjeva i sačuva. Na sljedeći sastanak donio je mladić svoje stihove:

 

 Sjećam se, draga, i uvijek ću se sjećati.

       Sjećati našeg susreta i prve šetnje  

 jedne posjete i jednog putovanja

       žubora potoka i otkucaja srca,  

 nježnog pogleda i dva plava oka,

       recitiranih stihova i ljubavi koja se rađala. 

 Možda naše uspomene nisu tako brojne,

       ali su Iijepe kao proIjetno cvijeće, 

 čiste kao voda s planinskog potočića,

       nježne kao dodir tvoje ruke,  

 skladne kao otkucaji srca,

       tople kao tvoje usne, 

 privlačne kao tvoji stihovi,

       drage kao tvoje plave oči, 

 uzvišene kao ideali.

          Ponovno su čitali stihove i obnavljali uspomene. Ljubav se rodila i rasla, ali svoj smisao i svrhu nije vidjela isključivo u spolnim odnosima. Ona je bila viša i jača od njih, bila je uzvišenija, i takva bi je svrha, što više, povrijedila. Ona se vinula prema idealima, žudeći da ostane uvijek lijepa kao stihovi, kao poezija, kao mladenački zanos ..."       

Dr. Vukasović, pedagog, u svojim tvrdnjama ne polazi s pozicija kršćanskog morala, i nijedan mu svećenik nije bio šaptač. To je sigurno i vama jasno, zar ne?       

 U slučaju istinske Ijubavi, osoba koja privlači nije samo neko bezimeno lice u ogromnoj masi svoga spola, nego je to biće koje je nekoga osvojilo svojim individualnim osobinama i dražima. I zbog toga mu se želim darovati, jer će on za mene predstavljati utjelovljenje mojih mladenačkih snova, a ne predmet koji se slučajno nalazi na ulici.       

 "Dokle god nalazim da je netko samo seksualno privlačan" - piše prof. Dietrich von Hildebrand - "i da on u meni pobuđuje samo sjetilnu požudu, ja ga uopće ne gledam. U slučaju prave zaljubljenosti bit ću povučen u dubinu, postat ću istančaniji u osjećajima i puniji poštovanja. U slučaju pak izolirane sjetilne požude, budući da za nekog nalazim daje ljubak, bit ću povučen na periferiju. Pri prvoj zaljubljenosti ljubljeno biće stoji pred nama kao nešto nevjerojatno dragocjeno, što u svojoj ljepoti pobuđuje poštovanje. U slučaju čiste sjetilne privlačnosti partner će biti preda mnom samo kao objekt moga zadovoljenja".

Boli me kao svećenika što u ovom igrokazu nema ništa od ove ljepote mladenačke ljubavi. Svi odgojitelji i prosvjetni radnici morali bi ispitati svoju savjest.

 

 don Mate Stanić svećenik – Makarska

  

(Tekst našega bivšeg župnika prenosimo iz lista Makarsko primorje god. 4., 28. IV. 1998., br. 41, str. 22)

 

 

    

 Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)