Od kada je Bog čovjeku podario individualnost te mu usadio dar da slobodno odlučuje o svojim postupcima, čovjek se u svojem ostvarenju prema svijetu koji ga okružuje često priupita: “Da li je naša odluka donesena u slobodi ispravna?” Ova dilema proizlazi iz odgovornosti za sve ono što sačinjava predmet naše slobodne odluke.           

 Čovjekova se odgovornost (u uskoj povezanosti sa slobodom), povećava time što osim odgovornosti za čin (djelo), snosi odgovornost i za propuste, te za ono za čim teži (cilj). Postavlja se jasno pitanje, kako izbjeći ovaj teret odgovornosti pronalazeći pravu odluku proizvedenu u slobodi. Rješenje nalazimo u zakonu koji nam ostavlja Bog, po Isusu Kristu, te u poslušnosti prema njegovim riječima i djelu, dakle primjeru, te ostvarivanju istog u svakoj prilici našeg života.  

 Međutim, za nas kršćane trećeg tisućljeća jedna je od najvećih opasnosti za ostvarivanje osobne slobode utjecaj masa putem javnih elektronskih medija, tiska, literature i sl., tj. potpadanje pod njihov nerijetko negativni utjecaj. Nažalost, pojedinac se vrlo teško može oduprijeti mišljenjima tih masa, jer u tom slučaju nailazi na redovito moćniji otpor koji svojim mišljenjima nameće masa.        

 Postaje jasno da se prostor ljudske slobode time sužava. Ipak, najjasniju svijest o slobodi čovjek stječe, kad se sam u težnji za dobrim pobuni protiv zla i odupre zlu, tj. kad posjeduje sposobnost da naspram zla odabere dobro.       

Ova sposobnost (u okvirima slobodne volje) odabira dobra dolazi darom milosti Duha Svetoga, pa je čovjek ispravnom odlukom sačuvan od grijeha, čime se istovremeno povećava njegova sposobnost za slobodu.     

   S druge strane, ako se sloboda zloupotrebljava prijestupima koji sa sobom nose grijeh i krivicu, čovjek sve više postaje nesposoban za odabir slobode, njegova se sposobnost za slobodu sužava. Po tomu vidimo da je sloboda dar i zadatak. Dar, jer se naša kršćanska sloboda sastoji u slobodi od tereta grijeha i smrti, jer bi u protivnom, neoslobođeni od grijeha postali sluge Sotonine i robovi grijeha što vodi u vječnu smrt.        

    “Za slobodu nas je Isus oslobodio. Prema tome budite nepokolebljivi i ne dopustite da vas ponovo uprežu u jaram, u ropstvo” (Gal 5, 1). Zadatak, jer smo u svojoj slobodi pozvani na zajedništvo s Bogom, dakle ne na slobodu od Boga i njegovog moralnog zakona, nego na slobodu od zla i njegovih posljedica, pri tom ne iskorištavajući slobodu kao izgovor da se čini zlo. “Postupajte kao slobodni, ali ne upotrebljavajući slobodu kao plašt svoje zloće, nego kao sluge Božje” (1 Pet 2, 16).       

Ako pak, čovjek u svojoj slobodi (koja mu je dana od Boga) reče samom Bogu: “Ne!”, bježi od Boga i njegova zakona, a u težnji za neovisnošću od Boga ne dobiva već gubi slobodu robujući grijehu, što ga sigurnim putem vodi u propast.           

  Na kraju, dolazimo do zaključka: u svojoj neizmjernoj dobroti Bog nas je obdario slobodom koju smo na ispravan način dužni uživati, njom se služiti. Valja istaknuti, da čovjekova sloboda kao takva nije darovana dovršena i cjelovita (poput paketa), već je darovana poput sjemena da životno izrasta u čovjeku. Taj rast slobode čovjeku omogućava da on kao osoba postupno postaje osobnost, osobnost koja je životno bogatstvo unutrašnjeg života u slobodnom i voljnom ostvarenju prema svijetu koji nas okružuje. Koliko god taj prostor ljudske slobode bio sužen biološkim i duhovnim naslijeđem, okolinom, on je stvarnost od najpresudnije važnosti za svakoga od nas.      

Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)