( PREDAVANJE ODRŽANO NA SUSRETU MOLITVENE ZAJEDNICE )

   Uvodnik

   Čovjek?!Nije sam od sebe,nije slučaj,nije prirodno-razvojni proces,jer ima savjest koja ga čini nadnaravnim i od sveg zemaljskog drugačijim. A tko je on?Tko ga pozva i zašto?-Bog!Jer mu trba. I dao mu vrijeme u kojem može zakupiti vječnost i prostor u kojem se ostvaruje. Dobi i duh,nastambu Božje naravi. I vremenito tijelo kako ne bi trebao beskonačno raditi za raj,a da bi vječnost ipak zaslužio. Duhovno biološki čovjek je kolebljiv. Stoga na zemlju dođe Isus,dat mu primjer i pouku,poduprijeti ga i otkupiti. Došao je kao čovjek jer je to lijepo biti. Zašto nam je Isus govorio u prispodobama?

Čovjek ima slobodu-može birati. Bog uzima taj rizik zbog cjelovita čovjeka. Čovjek bez slobode bio bi Božji robot. Tad Bog i čovjek ne bi mogli podijeliti prijateljstvo i ljubav. Bio bi sam Bog i čovjek. A imati slobodu znači zagospodariti svojim potrebama,kontrolirati i usmjeravati iste. Znači uraditi što odlučiš,a ne što te goni. A to je zahtjevno. Jer tjelesni sokovi i potrebe navode čovjeka na užitak i naslade što daje sebičnost i oholost. Upućen je na tobože lakše. Žrtva se suprostavlja biološkom čovjeku. Isus ga treba cijelog. Jer ga u vječnu sreću ne može uvesti podijeljenog. Uzeo je prispodobe da ga intrigira,privuče i pridobije.

Prispodoba o talentima (Lk 19,11-17)

Biološki čovjek bježi od odgovornosti prikrivajući se: nemam uvjeta,vremena,strpljenja,snage i volje. Ili se samosažaljava:bolestan sam,slab,pritišću me svagdanje poteškoće. Ili se nastoji sakriti u kompleks manje vrijednosti i povodi se lošim primjerima drugih. Isus nas u ovoj prispodobi poziva na zauzetost za nas i bližnje. Traži odvažnost i odgovornost za vrijeme u kojem samo dobrim djelima množeći talente možemo ostvariti vječnost.

 Gospodar vremena je podijelio talente prema sposobnosti,svima podijelivši. Što znači i najmanji čovjek može biti:ponizan,marljiv , darežljiv,strpljiv i može ljubiti,praštati,hrabriti i darivati. Takvi su Bogu najbliži. Obični ljudi-kao sveti Josip. Sa skromnim i osmišljenim životom i planom gdje uz dnevne poslove ima mjesta za molitvu i vremena za Boga i potrebne. A čovjek je ono što od njega čine njegove misli. Duhovnim osmišljen čovjek koji je zaokupljen životom vječnim,dobar je sluga i iz ljubavi prema svom gospodaru uobličuje u riznicu talenata. On uključuje Isusa u dnevne poslove i počinak krijepeći se njegovom nazočnošću. A tada Isus liječi,krijepi i pomaže i kroz naša djela preko kojih uzimamo njegov jaram za koji kaže da je sladak i breme da mu je lako. Zašto? Jer nas oslobađa ropstva;oholosti,lijenosti prezira,osuda,predrasuda a otvara prostore za poniznost,blagost,poštenje,ljubav i služenje.

Sluga beskorisni ili tvrd prema drugome.

Zakopava svoj jedan talent iz zavisti i u preziru prema gospodaru. Ne želi mu iskazati ljubav ili privrženost,ne želi mu raditi. Gospodar se srdio na slugu lošeg,ali je znakovito da mu je za njegova djela podijelio plaću.

Isus u prispodobi uz:”Slugo zli”,dodaje i “lijeni”. Lijenčina je sebična i bezobzirna prema drugome i prema sebi. Pa iz lijenosti proističu mnoga zla i slabosti. Postavlja se pitanje-A što da se sluga zli pokajao?Što znači poniznošću do milosrđa. To je onda druga narav koja mu je u suprotnosti sa životnim djelima koja svrstavaju.

 I prepuštenost kolotečini i ukorijenjenost u svakidašnjicu i zaokupljenost sobom onako;lijegati i ustajati,jesti i piti,raditi,saditi i ubirati,pratiti šport,nedjeljom poći u lov i na balote,potrošiti se,ugasiti i zakopati talente. I u prispodobi o deset djevica Mt 25. Za pet ludih djevica slikovito je rečeno da su zaspale. One su se samo uljuljale u ovozemnu lagodnost i udobnost,opustile i zanemarile ili bile malo Božje,a malo robovale ovomsvijetu. To je kad se vrijeme za molitvu ispuni razgovorom i ogovaranjem. Kad na pola sata kojeg nema za Isusa pristanu i tri sata TV serija. Kad obred nedjeljne mise nadopuni obred u kafe-baru. Naizgled ništa loše. A što poslije svega?Susret s Bogom!I prinošenje darova. A što,ako ništa vrijedno ne donosim sa zemlje?Hoću li u srdžbi pitati:”Azašto si mi Bože dao slobodu?”Ili se opravdavati:”A odkud sam znao Isuse da si bio bolestan,prezren,oskudan i da sam ti baš ja trebao?”

A i ja, znam li dok svećenik čita prispodobu da sam jedan od mnoštva iz Isusova vremena koji je pohrlio da ga čuje. Hoću li otići kao da se ništa nije dogodilo?!

Zaključak 

Ne idimo linijom manjeg otpora poput sluge sa jednim talentom. On nas prividno oslobađa,jer je lakše ljenčariti i podkradati nego pošteno raditi. Lakše je okrenuti glavu i produžiti nego zastati,počuti,podići i pomoći. Ali nas uspavanost,bezobzirnost i lijenost puni sebičnošću i ohološću i prazni nas. Budimo odvažni i idimo uz struju. To je naizgled teže. A sa Isusom ide lako i puni dušu radošću !     

                                               
                                                 Zov rodnih ognjišta, 1997. br.2 (5)