Dragi Kučićani u zavičaju, domovini i po svijetu!            

 Prvi dio priprave za veliki jubilej 2000. godine od rođenja Isusa Krista bliži se kraju. Za pripravu proslave jubileja još nam ostaju godina Duha Svetoga i godina Boga Oca. Slaveći godinu Isusa Krista htio bih izdvojiti četiri ideje “zaista kršćanske” prema kršćanskoj objavi i teologiji.            

 To su rekapitulacija (obnova) svega, zajedništvo svih koje ne može (uslijed krhkosti svakog ljudskog bića) rasti bez obraćenja i pomirenja.           

  Ideju rekapitulacije donosi sv. Pavao kad u Poslanici Efežanima (EF 1, 9-10) govori o Božjoj odluci da u Kristu rekapitulira “sve što je na nebesima i na zemlji”. Novi Katekizam Katoličke Crkve g. iz 1992. kaže: ”Sav Kristov život je otajstvo ponovnog okupljanja svega pod jednu glavu (rekapitulacija). Krist je Gospodar svemira i povijesti. U njemu povijest čovjeka kao i sve stvoreno nalazi svoju “rekapitulaciju”, svoje nadnaravno dovršenje. Rekapitulacija ima kozmički (svemirski) karakter.           

  Sve što postoji treba biti poštivano kao Kristovo u samoj svojoj stvorenosti. U odnosima među stvorenjima Krist je uspostavio načelo brige za sve što postoji. U odnosima među ljudima stavio je u osnovicu međusobnu ljubav, pa čak i ljubav prema neprijateljima. Tu zajedničku međusobnu ljubav mi vjernici ne smijemo zadržati samo za sebe i svoje, nego je dužni širom razdavati svima potrebnima kao što Otac nebeski daje kišu pravednima i nepravednima (Mt 5, 43-45).         

    Rekapitulacija čovječanstva i kozmosa postaje baza za stvaranje zajedništva jer obnova svega stvorenoga pokazuje kako u svakom čovjeku, čak u svakom biću, treba najprije priznati ono što to biće jest u sebi kao stvoreno biće i kao elemenat koji ima kristovsku vrijednost. Potpuna obnova svega bit će na drugom svijetu, ali je obnova već počela s Isusom Kristom i zbiva se već sada. Čovjek je slabo biće pozvano na nesebičan zadatak ljubavi prema svakom čovjeku i svakom stvorenju. Neizbježno je da čovjek pogriješi, ali zato se u Duhu Svetome mora biti spreman obratiti (obraćati) i moliti oproštenje od Oca i od brata, ali i nuditi oproštenje bratu.

 Za zajedništvo je bitna pretpostavka spremnosti na traženje pomirenja. Mi katolici u tome moramo slijediti našega Svetoga Oca Ivana Pavla II koji o tome neprekidno govori, a napose je govorio nama Hrvatima kod nas u Zagrebu. Govoriti o kajanju i o pitanju oproštenja kad mnogi oko nas izjednačuju ubijenog i ubojicu, oklevetanog i klevetnika, opljačkanog i pljačkaša izgleda kao uzaludan posao. Mi katolici drugog puta nemamo ako želimo ući u treće tisućljeće kao navjestitelji Kristove poruke ljubavi i mira. Zazivajući Božji blagoslov i zaštitu sv. Luke i Gospe Lurdske na sve vas i sve vaše pothvate čestitam vam božićne i novogodišnje blagdane.   
                                            

Vaš župnik don Ivan Ujević  

Zov rodnih ognjišta, 1997. br.2 (5)