Dragi Kučićani u zavičaju, domovini i po svijetu!           

  Za tri godine svi će narodi svijeta slaviti dolazak novog tisućljeća. Za kršćane veliki jubilej, 2000-ta od rođenja Isusa Krista. Za nas je to, kako reče papa Ivan Pavao II, ”Vrijeme očekivanja, vrijeme promišljanja, koje nas poziva vrednovati hod čovječanstva pred licem Boga, gospodara povijesti.”           

 Ove godine promišljamo tko je Isus Krist. Iz vjere da je Isus uskrsnuo izrasta svijest da se čovjekov život izdvaja iz svih drugih nižih oblika života. Čovjek nije predmet među predmetima nego jedinstvena osoba koja je nosilac (subjekt) života koji se nastavlja u vječnosti. Zaslugom Kristova uskrsnuća u našoj europskoj civilizaciji postignuto je opće uvjerenje o nepovredivosti svake pojedinačne ljudske osobe i o njezinim neotuđivim pravima.                       

 Čovjek na zemlji ne može živjeti bez uporabe predmeta. Čovjek mora misliti o odnosu između čovjeka (osobe) i stvari kojima se služi (predmeta). Tako su se rodile velike ideologije: liberalni  individualizam i kolektivizam (komunistički i nacistički).            

 Liberalni individualizam uzeo je kao najviše načelo: sačuvati osobnu slobodu pojedinca, a u odnosu na predmete koji su mu potrebni za život neka se pojedinac snalazi kako zna i može. Ovom promišljanju nadodan je poslije i socijalni momenat koji je posvuda manje ili više prisutan. Drugi je sistem kolektivizam (komunistički i nacistički). On je, jasno, protukršćanski jer zamišlja poredak u kojem je čovjek (osoba) zapravo predmet, bez nepovredive individualne vrijednosti.            

 Iz vjere u Kristovu smrt i uskrsnuće slijedi da država ima zadatak da stvori i osigura okvire za razvitak čovjeka (osobe). Biti osoba, znači, tako posjedovati sebe i svoj bitak da ga možemo drugoj osobi dati i za nju se sasvim založiti. Smisao osobe nalazi se u odnosu prema drugoj osobi i osobama, a ne samo predmetima.           

  Isus je rekao da je došao da nam omogući ”Da imamo život i da ga imamo u izobilju” (Iv. 10, 10). Ako zaista vjerujemo u uskrsnuće Kristovo, onda imamo život u izobilju, tako da ga možemo za druge i žrtvovati, jer znamo da ćemo s Njime uskrsnuti i da naše radosti neće više nitko oduzeti od nas (usp. Iv 16, 22)          

  Neka Svemogući umnoži našu vjeru u uskrsnuće Kristovo da bismo mogli ljubiti prijatelje i neprijatelje te tim prožeti našu civilizaciju. Zazivam Božji blagoslov, zaštitu svetog Luke, i Gospe čiji “prinos”u ovo doba godine slavimo, na vas i sve vaše pothvate.  

Vaš župnik don Ivan Ujević   

Zov rodnih ognjišta, 1997. br.1 (4)