Kad je Galileo prije 386 godina usmjerio svoj teleskop prema Jupiteru te otkrio Jupiterove satelite, vidio je da se ti sateliti okreću oko toga planeta. Tada je došao na ideju da zemlja nije centar svemira, da se sva nebeska tijela ne okreću oko nje. Vladalo je zatim uvjerenje da se sve okreće oko Sunca, ali ni Sunce nije centar svemira nego samo jedna od mnogobrojnih zvijezda, njih na milijarde.           

Kad promatramo nebeski svod gusto posut zvijezdama, vrlo teško prihvaćamo našu stvarnu udaljenost od njih. Nakon što su ljudi pohodili Mjesec, razmišlja se i o odlasku u pohode drugim planetima našega sunčanog sustava. No nemoguće je pomišljati na putovanje do zvijezda, pa ni do onih nama najbližih. Radi se o tolikim udaljenostima koje mi naprosto ne možemo ni zamisliti. Da svjetlo od najbliže zvijezde stigne na zemlju treba više od 4 godine. Da bi prešli toliku udaljenost ljudi bi trebali modernim svemirskim brodovima putovati nekoliko milijuna godina. Očito, mi tu udaljenost ne možemo sebi ni predstaviti, a radi se tek o najbližoj zvijezdi. Iza mnoštva zvijezda kojima se mi za vedre večeri ne možemo nadiviti, ima još novih sličnih skupina zvijezda. Za naše ljudske predodžbe ovakve su prostorne i vremenske udaljenosti isto što i vječnost, tj. prekrivene velom kao nepristupačna tajna.           

 Kad razmišljamo o silnom, čarobnom i zagonetnom svemiru, nameće nam se pitanje, zašto ga je Bog stvorio, koju mu je dao svrhu? U Božje planove ne možemo nikada potpuno ući, ali njega bismo trebali upoznavati i preko vidljivih ljepota svemira. Morali bismo spoznati, koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar, Tvorac ljepote. Znamo da je Bog vječan i neizmjerno savršen. Gledamo to i u njegovim djelima.           

 Teško je sebi predstaviti Božju svemogućnost, neizmjernost, vječnost i ljepotu, ali i razmišljanjem o veličini i čudesnoj ljepoti svemira bliži smo Stvoritelju.           

 Danas znamo mnogo o svemiru, ali sve je to znanje malo u usporedbi s onim što ne znamo, s onim što je svemir u sebi. Tajnom su još obavijene mnoge stvari. No i u tom je svemir slika Božja. Čovjek mu nikada ne će ispitati širinu i dubinu, ali tim će lakše shvatiti činjenicu da pogotovo Bog svojim bićem nadvisuje spoznajnu moć čovjekovu.  
       
                                                                  

 Zov rodnih ognjišta, 1996. br.1 (2)