Dragi Kučićani u zavičaju, domovini i po svijetu,   
        

Crkva treba upozoravati na čovjekovu duhovnu dimenziju, liječiti njegove duhovne rane, kako to naglašava papa Ivan Pavao II. u svojoj poslanici o “spasonosnom bolu” (Salvifici doloris).         

   U velikoj smo neprilici kad suvremenim ljudima treba opisati što Crkva radi i zašto je ona korisna. Crkva uči da Bog svaku dušu stvara neposredno, jer ona je duhovna i vječna pa je ne možemo kao tijelo dobiti izravno od roditelja. Katkad se pravi razlika između duše i duha. Tako sv. Pavao moli da se naše “cijelo biće, duh, duša i tijelo” sačuva besprijekornim, savršenim, za dolazak Gospodina našega Isusa Krista.          

  Duša je za biblijskog pisca princip života, ali duh je izvor života. U životu dobro razlikujemo dušu koju treba spasiti od prihe koju liječe psihijatri. Duhom čovjek komunicira s Bogom. Ne mogu se duhovne devijacije liječiti psihijatrijski. To je kao da bismo htjeli korijen neke voćke ozdraviti liječeći lišće. Korijen je nevidljiv, u zemlji, ali bitan za stablo.U psihu ubrajamo čovjekovu maštu, njegove emocije, sjećanje, pamćenje, volju. U duhovno područje spadaju savjest, kreposti, nutarnja sloboda, radost, mir, vjera, ufanje, ljubav, hrabrost, mudrost, čovjekova samosvijest, osobnost, sposobnost da s Bogom razgovara u molitvi, komunicira s duhovnim bićima, sposobnost da “čuje” nečujni Božji govor duši, da potaknuta njegovom milošću shvati i prihvati istine koje je on objavio.           

Religija i vjera se ne mogu svesti na psihologiju. Prema Sv. pismu, duh je u čovjeku Božji dah koji je Bog udahnuo već u prvoga čovjeka. Taj čovjekov duh je ranjen istočnim grijehom, no Krist otkupitelj i ozdravitelj po krštenju ga ponovno osposobljava da uspostavlja prijateljski i sinovski odnos s Bogom. Isus Spasitelj došao je na svijet razoriti đavolska djela, otkupiti od grijeha i krivice, osloboditi od đavla i smrti. On i nakon svoga uzašašća na nebo spasiteljski djeluje u svijetu, osobito i redovito preko svoje Crkve kojoj je povjerio poslanje navještanja evanđeoske vijesti o spasenju, krštavanja, slavljenja i podjeljivanja drugih sv. otajstava koje nazivamo izrazom sakramenti.            

Neka nam ljeto koje je pred nama bude na duhovnu korist čemu uz redoviti život s Crkvom može znatno pridonijeti i ovogodišnja duhovna obnova kao i razna hodočašća, produbljena osobna molitva, čitanje katoličkog tiska, posebno duhovnih knjiga, i naravno dobrih djela na koja nas Duh Sveti nadahne. U to ime zazivam svaki Božji blagoslov, zaštitu sv. Luke i Gospe čiji “prinos” u ovo doba godine slavimo na vas i sve vaše pothvate. 
                                                                                 

Vaš župnik don Ivan Ujević  

Zov rodnih ognjišta, 1996. br.1 (2)