JESEN

 

Jesen je,

Dok plaču

Grane za lišćem

Dok stanu

Padati kiše.

 

Jesen je,

Dok sunce

Sanja o ljetu,

Dok leptir

Sanja o cvijetu

Ptica o

Bistroj rosi

A djevojka o

Cvijetu u kosi.

 

Josip Sovulj, 2. razred

 

 

 

 

SJEĆANJE NA VUKOVAR

 

            Moja mama je rekla da je Vukovar prije rata bio lijep grad. U njemu su ljudi živjeli veselo i sretno. A onda su se Srbi odjednom povampirili i počeli gnjaviti hrvatski narod. Željeli su da  Hrvatska bude njihova država. Palili su sela i granatirali gradove. U Vukovaru se dogodila velika tragedija. Četnici su ubijali Hrvate. Leševi su bili po ulicama. Starce, žene i djecu su protjerivali iz kuća. Bolesnike i ranjenike su ubijali ispred bolnice. Nisu ih pokopali. Najstrašniji je bio izlazak kolone izbjeglica iz Vukovara. To su bile žene, djeca i starci. Njihova lica bila su tužna i preplašena, izgledali su mršavo i jadno. Moja mama kaže da je to bio pravi pakao. To se ne može zaboraviti nikada. Ne iz mržnje i osvete prema srpskom narodu nego iz ljubavi prema svojoj obitelji, svom hrvatskom narodu i svojoj domovini.

 

Josip Vukasović, 4. razred

 

 

 

 

PORUKA DJECE ODRASLIMA

 

            Ja imam puno želja. Molim vas odrasli, nemojte bacati smeće u prirodu, jer tako zagađujete prirodu koju nam je Bog dao. Dao nam je ovu Zemlju, a mi je uništavamo. Molim vas odrasli, nemojte psovati, jer tako vrijeđate onoga koji je sve stvorio. Što ćemo mi sačuvati za sljedeću generaciju, ako vi sve uništite.

Molim vas odrasli učinite sve, pa će svijetom vladati mir, ljubav i poštovanje drugih, koliko god različiti bili. Svijet stvarno može biti ljepši i bolji, ako se vi potrudite. Pogledajte sve to oko nas što imamo, ako toga ne bude, ni mi nećemo moći živjeti. Kako bi sve bilo lijepo, kad se ne bi ubijalo samo da se ubije ili se sjeklo samo zbog veće zarade. Mi iz prirode trebamo uzimati što nam treba, sve nam daje, ali ne smijemo sve samo iskorištavati i ne misliti na druge.

Pročitajte moju poruku.

Okrenite se oko sebe. Shvatit ćete zašto ovo poručujem.

 

Romana Topić, 5. razred

 

 

 

 

CVIJEĆE I SVIJEĆE

 

            Svake godine na dan Svih Svetih i Dušni dan sjetimo se svojih najmilijih koji više nisu među nama. Tih dana nosimo cvijeće i svijeće na grobove.

            Ostajemo nijemi, bez velike buke, bez pjesme, tek pokoja suza u kraju oka. Tiho, sasvim nečujno molimo molitve za svoje pokojne.

            Stavimo cvijeće na grob, koji bude tako lijepo okićen. Upalimo svijeće da im gori u mrkloj noći, da znaju da će doći svjetlo Kristovo i da ćemo se naći u Božjoj slavi na nebu. Teško je onom koji nema svoga groba. Tužan je grob na kojem nema svijeća i cvijeća, jer ga nema tko pohoditi. Za tu dušu čije je tijelo u grobu nema tko moliti.

            Koliko ima roditelja koji su izgubili svoje sinove u Domovinskom ratu i ne znaju gdje su im grobovi. Zato se sjetimo svih svojih dragih i onih koje nema tko spomenuti, i onih koji su umrli, a groba im se ne zna.

 

Dolores Bilić, 8. razred

 

 

 

Zov rodnih ognjišta, 2007. br.2 (25)