Vraćam ti se, majko, svaku noć, u snu,

krajoliku moga djetinjstva,

našoj kamenoj kući i prašnjavoj cesti

našem bunaru i vinogradu,

našoj smokvi i maslini…

Vraćam ti se, majko, svaku noć, u snu,

prolazim kraj naše škole, crkve na Brigu,

idem na Mijovilišće, pa u Dom,

čekam prugu za Omiš, skupa s ćaćom

u rano jutro prije svitanja.

Vraćam ti se majko svaku noć u snu

zahvaćam bistru vodu Kičkova bunara,

gledam plodni Prilaz, berem masline na Podima

i mirišem sjeno na Bilom polju

odakle se dobro vidi Drabobuja….

Vraćam ti se, majko, svaku noć, u snu,

sjedim u tvome krilu,

i uz tvoje skute.

Učiš me vesti, pričaš mi o ljubavi prema Bogu,

svome bližnjemu i Domovini…

Vratit ću se majko, ljetnog  dana,

kad sazriju  smokve i rana vugava,

kad pokošeno sjeno opet zamiriše.

Napit ću se vode iz našeg bunara

od koje trnu zubi, uprtit ću brime lozine,

i potpalit vatru na našem kominu.

Plakat ću ko malo dite i reći:

To mi je od dima!

     Zov rodnih ognjišta, 2007. br.2 (25)