Isuse, znam da nam puti nisu isti,

niti nas ista misao sad prati,

ali jednom, kad u naš lijepi kraj dođeš,

i u moje malo mjesto svrati.

 

Kad budeš onom starom cestom išao,

uz  Livade, Mlinice i Dobru vodu,

ne brini, ja lako prepoznat ću te,

po odjeći staroj, i umornu hodu.

 

Sretan sav potrčao bih ti u susret,

iz naše skromne kuće, rodnog mi praga,

da te dočekam, radostan zagrlim te,

k'o znanca stara, i prijatelja draga.

 

«Odmori se, Isuse« , ja rekao bih,

na licu vidio bih brige ti mnoge,

onda skinuo bih ti prašne sandale,

i oprao umorne, ranjene noge.

 

Molio bih te: «Ostani s nama, Isuse«,

pod ovim krovom, u našem malom selu,

spremit ću ti od perja mekani jastuk,

i poput snijega čistu, prostirku bijelu.

 

Pokazao bih ti konobu staru,

što did je zida davne godine neke,

na malen stol pred tebe donio bih ti

staroga vina i kruha ispod peke.

 

Onda iz daljine, pokazao bih ti

zvonik nove crkve, gdje prošnjom te štuju,

i malo dalje, ono tužno mjesto,

gdje braća naša sveto ime ti psuju.

 

Do proplanka bi došli, i ja bih ti pričao:

«Ondje je polje, i vinograd sred doline,

a tamo dolje teče Cetina bistra,

i gore je križ na vrhu planine« .

 

I ti bi rekao: « Lijepo je ovo mjesto,

al' još danas ja moram poći dalje,

jer mnogo na svijetu je srca i mjesta,

gdje dobri me Otac ljudima šalje«.

 

Gledat ću tvoj lik u smiraju dana,

dok prati te zlatna sunčeva zraka,

kako odlaziš iz našega maloga mjesta,

u odjeći staroj, umorna koraka.

 

M.P.

 

 

              Zov rodnih ognjišta, 2007. br.2 (25)