Kao vjerni stražar stoji samotni

Na podnožju Križine sure,

Prkose vjetru, prkose mračnoj oluji

Kameni dvori dobrog kneza Jure.

Tišina na prag sjela, i mir vlada,

U nepovrat hrle dani u dugom nizu

Tek sveti Luka katkad se zvonom javi

I sve što je davno prošlo, opet je blizu.

Pod zapadnu strehu i ovog proljeća

Vratila se sretno sa dalekog juga

Jedna mala lasta. Usvom starom gnijezdu

Radosno cvkuće poslije puta duga.

Uspomene mnoge još samo tu žive...

Mada srce htjelo kuda oko plovi,

Na tom kamenu stoji se najčvršće,

Sve drugo su snovi.

U dalekom gradu noćas kiša sipi,

Nemirne se misli u posjetu žure

Gdjeno mjesec sjetni svoje srebro lije

Na kamene dvore dobrog kneza Jure.

V. Filipov 

Zov rodnih ognjišta, 1997. br.1 (4)