MAMA, TVOJA LJUBAV ME ŠTITI

            Draga moja mama

            Nikada nećeš biti sama.

            Uvijek ću biti s tobom,

            To neću kriti,

Jer tvoja ljubav me štiti!

Romana Topić, 2 razred

 CETINA

            Kako bih mogla opisati rijeku koju znam otkad znam za sebe. Znam joj ime i tok. Poznajem joj zvuk ljeti i tutnjanje koje se čuje sve do moje kuće, kada padaju jake kiše. Znam koje vrste cvijeća cvjetaju uz nju. Znam njene vrbe i jablane . Znam zelene livade na kojima je trava najmekša i najljepša na svijetu. Znam gdje se izvori i potoci ulijevaju u Cetinu. Svašta još znam o Cetini, ali ipak ne mogu reći da je znam. Svaki put kada dođem do nje ona je drugačija, nekad mirna i bistra, ponekad mutna i malo divlja. Na svakom mjestu ima drugo lice. Ponekad slušam bakine i djedove priče o tajnim špiljama pod slapovima gdje se skrivaju vile i staro blago.  Tu gdje su slapovi bijeli se Cetina od kapljica vode koje pršte u zrak dok se voda sudara s kamenjem. Negdje je, opet, tako mirna da izgleda kao da ne teče … Obale su joj negdje ravne kao kod rijeka u nizinama, a negdje su strme i kamenite. Takva je ona i u meni. Nekad je više, nekad manje osjećam, ali Cetina je negdje u meni.

Andrea Šarac, 4. razred

 NAŠ SVETI OTAC                               

            Papa Ivan Pavao II. čovjek je dvadeset i prvog stoljeća. Puno toga je napravio za cijeli narod i za cijelu Zemlju. Posjećivao je mnoge zemlje i pomagao mnogim ljudima. Borio se za pravdu i narodu donosio radost i mir.

            Dolazio je i u Hrvatsku. Jedne godine došao je u Split, na Žnjan. Išla sam s mamom i tatom. Okupilo se mnogo ljudi, mladih i starih. Svi smo s radošću pjevali, molili i gledali u Svetog Oca. Bila sam blizu oltara. Tako sam bila sretna, da sam došla dijeliti tu radost s ostalima. Kada je sve završavalo, Papa je pjevao s nama. Nekako sam se otela majci iz ruke i otrčala prema Svetom Ocu. Kada me ugledao raširio je svoje ruke i primio me u svoje krilo. Tog trena sam bila jako sretna. U duši sam osjetila mir i blagost. Mama i tata su došli po mene. Papa nas je blagoslovio. Obuzeli su me čudni osjećaji. Osmijeh Svetog Oca bio je poput dječjeg.

      Taj dan i susret sa Svetim Ocem ostat će zauvijek u mom sjećanju, srcu i mojoj duši.

Matea Tomasović, 6. razred

Zov rodnih ognjišta, 2005. br.1 (20)