(Joso Đ.)

Pobjegoh prijatelju

u rodni kraj,

u krajeve južne,

gdje padaju kiše.

meke,

tople,

razdragane.

Kiše proljetne

Zaboravih prijatelju

blijedožuta svijetla «Džamije»,

rđavosive kiše

nad Črnomercom

i kose

neke crnokose prodavačice jabuka

na zadnjoj tramvajskoj postaji.

Zaboravih prijatelju

zvuk tramvaja što tišinu noćnu reže.

Zapitah se prijatelju: što nas veže?

Što nas veže!

Duge šetnje,

duge priče.

Okrenuti glavom vodi,

okrenuti glavom vjetru,

što nas

mrakom

mrčit stade.

Čovik 

 

                        Zov rodnih ognjišta, 2005. br.1 (20)