Sagradiše tebe

Od ploče i kamena

Da budeš stamena,

O, kućo stara!

 

Bilo je to davno

U pretprošlom vijeku

Što godine teku,

O, kućo stara!

 

Gizdava i lijepa

Bila si tada

Ko' nevjesta mlada,

O, kućo stara!

 

U tebi je bilo

Radosti, veselja

I bezbrojna sijela,

O, kućo stara.

 

Iz grudi tvojih

Izvirala pjesma.

Bila si ko' česma,

O, kućo stara!

 

U krilu tvome

Mnogi se rodiše;

Ko' ptići odletiše,

O, kućo stara!

 

Okrilje i gnijezdo

Bila si nama.

Sad osta sama,

O, kućo stara!

 

U sjeni planine

Pokraj ceste stojiš,

Stare dane brojiš,

O, kućo stara!

 

Putnik i namjernik

U te dolazio,

Sretan odlazio,

O, kućo stara!

 

Bila si ko' mati

Raširenih ruku

Da blažiš muku,

O, kućo stara!

 Neka ti je hvala,

O, starice mila,

Što si me rodila,

O, kućo stara!

 

Uvijek ću se vraćat

U tvoje dvore,

Kad muke more,

O, kućo stara!

 

A ti ćeš me čekat

Kao sina mati,

Ljubav ćeš mi dati,

O, kućo stara!

 

I oprosti, kućo,

Oprosti svom sinu

Što ode u tuđinu

I ostavi tebe,

Da ti duša zebe,

Da te munje biju,

Da te vjetri viju,

Da te kiše miju.

Lica naborana,

Srca isplakana,

Od svih ostavljena

I zaboravljena …

 

Kućo moja stara!

  

 

 

                                   
          Zov rodnih ognjišta, 2004. br.2 (19)