( Sjećanje na pok. nastavnika Nikicu Tomasovića ) 

Prošao si ispod duge

obojio srce kistom,  

zaspao si na oblaku,

pozdravio sliku svaku,  

sanjao si bijele breze,

ptice što se tamo gnijezde.  

Šumilo je sjetno more,

sakrivalo suze svoje,  

putevima tvog života

akvarel srca razlio se 

ostalo je puno boje

u očima, 

tempera se pritajila

pod prstima, 

kolaž se rascvjetao

na prsima, 

složile se sve pastele

pa ti vijenac splele  

u bojama ljubavi,

jer ljubav si živio ti,  

tugu si tjerao kistom,

bojom si 

kao riječju

istinu čuvao čistom.  

Prošao si ispod duge

i zaspao na oblaku 

na nebeskom modrom platnu

ostavio sliku svoju,  

Zraku sunca zlatnu.

Branka Mlinar VII.d, OŠ. "Josipa Pupačića" Omiš

 
Zov rodnih ognjišta, 2000. br.1 (10)