SLAVUJ PJEVA KRAJ CRKVE 

Slavuj pjeva na grani

dok se u crkvi slavi. 

Sam je u tišini i Božjem miru.

O, da je meni slavuj biti 

pa kraj crkve stati i pjevati.

Sretnijeg slavuja ne bi bilo 

na cijelom ovom svijetu ...

To je Božji dar 

za slavuja.

Ružica Vukasović, 4. razred

 

 

     

BOG

  

Bog je najpotpunije biće koje postoji. On je stvorio Sunce, Mjesec i sva živa i neživa bića. Živi u tri osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Bog je milostiv i dobar. Kad su prvi ljudi, Adam i Eva, sagriješili zaslužili su smrt. Ali Bog im je oprostio. Nakon mnogo tisuća godina poslao je svog Sina Isusa Krista koji je za nas umro na križu da bi nas oslobodio od grijeha i treći dan po svojoj muci uskrsnuo. Bog nam je na svijet poslao i Djevicu Mariju koja je začela i rodila Gospodina Isusa Krista. I mi moramo biti poput Djevice Marije pa Bogu služiti tako da budemo dobri te dođemo u raj.


Branimira Škarica, 5. razred

 

 

 

 

MOJA BAKA

 

Bila je mlada i udala se. Radila je puno i umarala se. Uz planinu se penjala i drva nosila. Moja baka, kao i mnoge druge žene u selu, živjela je u skromnoj kući, a meso su jeli samo za blagdane. A sada samo su još neke žene, stare kao ona, žive. moja baka sada se skoro s mjesta ne može maknuti. Bole je noge, ali ona kaže: “Unučići moji, dok ste vi sa mnom, dobro  mi je!”   

Ivana Srdanović, 5. razred

 

 

 

    

CETINA

  

Kroz polja i ravnice

kamenjare i tjesnace 

teče rijeka Cetina.

 

 

Tvoj žamor 

svakog jutra

budi seljake  

čistog srca.

 

 

Bistro tečeš 

bistro padaš

naša Cetino 

sve ljepša

iz dana u dan. 

Anita Tomasović, 6. razred

    

SJEĆANJE NA BAKU

  

Svake zvjezdane večeri,

kad san mi već na oči dođe, 

netko meni važan,

na pamet nježno padne.

  

To je moja dobra baka,

u svemu jako vrijedna, 

bolja nego kruh i sunce,

a uvijek brižna i oprezna.

 

Ona je dobrote i ljubavi

najveći i najjači vrutak, 

a to toplo sjećanje na nju

u meni ima poseban kutak.  

   

Na moju dobru i blagu baku

često me podsjeti neka njena slika, 

a draža mi je stoput od svakoga

velikog i malog bajkovitog lika.  

Iva Šušić, 6. razred

 

 

    

BLAGDAN U MOJOJ ŽUPI

 

Svaka župa ima svoga zaštitnika. Tako i moje malo, ali srcu drago selo, ima svoga sveca kojega štujemo i slavimo. Zaštitnik moje župe je sveti Luka Evanđelist. Kao i svake godine željno smo iščekivali 18. listopada kada slavimo tog sveca. To je velik blagdan za nas Kučićane. Ove godine još i veći jer smo obilježavali 90 godina postojanja naše škole. Vrijedni ljudi moga sela, svojim su žuljevitim rukama sagradili školsku zgradu u kojoj su mnogi naraštaji stjecali svoja znanja, i tako je do današnjih dana. U njoj su prve školske dane započeli mnogi današnji profesori, književnici, inženjeri, političari, svećenici. Iz nje su izišli mnogi znani i neznani ljudi. U njoj su provodili sretne školske dane i moj djed i baka, moj otac i majka, a danas ja. Ove je godine obnovljena pa je ponovno lijepa. Iz njezinih klupa će izrasti još mnogo učenih i obrazovanih ljudi te poći u veće škole, na studije i fakultete puni osnovnog znanja koje su stekli u našoj maloj seoskoj školi.

I tako se ta proslava dogodila baš uoči našeg zaštitnika i uveličala naš blagdan. Na sam blagdan mnoštvo svijeta pohrlilo je u našu staru crkvu Sv. Luke. Među njima je bilo gostiju koji su došli uveličati naše slavlje. Najljepše je bilo vidjeti djecu koja su sa svojim nastavnicima, a s torbama na leđima veselo i dostojanstveno došli na sv. misu. Na svetoj misi bilo je mnogo svećenika. Poslije misnog slavlja, onaj tko nije prije, obišao je grobove u kojima počivaju naši mrtvi. Zatim je svatko otišao svojoj kući da nastavi uživati u blagdanu s obitelji i gostima.

Nikolina Šušić, 7. razred  

 

 

 

 

SMOKVA

  

Gledam ispred kuće, spustila stara smokva grane. Tko zna koliko joj je godina? Izgleda kao pogrbana starica žuljevitih ruku. Kao i svake godine okitila se slatkim plodovima. Najslađe ih je jesti ujutro, onako hladne i rosne. Moja baka ne da posjeći ni jednu granu, jer kaže da je smokva hranila njenu obitelj. Priča mi kako je s punim gajbama natovarenim na magarca pješačila da bi prodala smokve i zaradila novaca da prehrani svoju obitelj. Ostatak smokava se sušio za zimu. To su djeci bili jedini slatkiši, a i odrasli su se često krijepili s njima u hladnim zimskim danima. Poslije te bakine priče i ja drugačije gledam na smokvu. Drago mi je da je tu ispred moje kuće. Ljeti nam daje hlad. Ispred nje se ispija prva jutarnja kava a djeca se penju na njezine grane. U ranu jesen podari nam slatke plodove kojima se sladimo tijekom cijele godine. Ti plodovi se mogu naći samo u našoj Dalmaciji.

Boško Sovulj, 8. razred

 

 

 

     

BOG I NJEGOVA DOBRA

 

Na ovom lijepom svijetu postoje mnoge ljubavi koje mnogo znače. Ljubav prema roditeljima i braći to je ljubav koju sam prvu osjetila. Ta ljubav se zavukla u svaki kutak moga bića, ali ubrzo sam osjetila i neku drugu ljubav. Proučila sam mnogo knjiga, a posebno Bibliju, te spoznala kako ta ljubav ulijeva povjerenje, da je ona milost, sigurnost i duhovni mir, a što je najvažnije čovjeka brani od zla. Dragi Bog nam ulijeva tu ljubav tijekom molitve. On nam podaruje razum, smirenost, iskrenost. On, naš Otac je stvoritelj svega što postoji i zato sam mu zahvalna što je izabrao mene da živim, da ga ljubim svim svojim srcem i dušom, da u njega vjerujem bez sumnji. Sve što je stvorio, stvorio je riječju i ja zato vjerujem da je Njegova riječ svetinja i da puno znači. Bog nam je objavio najdublju tajnu o sebi, daje nam da primamo vjeru slobodno, bez prisile. On je velik i neizreciv. O Bogu našem dobrom Ocu možemo reći da je jedan i vječan, istinit i vjeran, dobar i svemoguć. Bog je stvoritelj neba i zemlje. Bog je nevidljiv, ali ga možemo upoznati. Svakog čovjeka čuva jedan izaslanik Božji - to je anđeo. Ja se nadam da ću jednom otići u raj, u kraljevstvo Božje, da ga obradujem jer on se raduje svakome tko je njegov sljedbenik. 


Marija Šušić, 8. razred

 

 

         Zov rodnih ognjišta, 1999. br.2 (9)