ANĐEO

  

Anđeo je nešto najljepše na svijetu

on nije stvoren na ovom planetu 

već na drugom svijetu.

 

Anđelovo lice je kao kitica cvijeća, 

on svijetli kao najveća svijeća.

Njegove su usne kao jutro 

puno magle i rose.

 

Njegove su ruke pune sreće 

i nade najveće.

Njegove su oči kao plavilo mora, 

Njegova je kosa kao odsjaj sunca.

Pavel Vukasović, 5. razred

 

 

 

 

SAN O ANĐELIMA

  

Sunce je zalazilo iza naboranih vrhova planina. Sve je utonulo u duboki san, i šume i rijeka, livade prepune cvijeća, a s njima i ja. Usnula sam čudan san.

Bijaše sve mračno i mirno. Stajala sam uz vatru. Odjednom je zasjalo sve oko mene. Vodila je cesta od neba do zemlje. Ugledala sam Božje pomoćnike, anđele. Silazili su cestom prepunom travki i cvjetića. Obasjavala ih je Božja ljubav i mir. Spustili su se niz beskrajnu cestu mira i ljubavi, niz cestu sjaja i svjetlosti. Poželjela sam poći s njima na put tom beskrajnom cestom prepunoj mira i ljubavi, poći do Kraljevstva nebeskog. Izgledalo je tako jedinstveno. Anđeli su mi pružali ruke i pošla sam. Odveli su me beskrajnom cestom i pokazali slike prošlosti. Slike radosnih anđela u Kraljevstvu nebeskom. Nisam se htjela vratiti, a jedan mi reče: “Doći će i tvoje vrijeme.”

Još i danas pokušavam razotkriti taj san i riječi anđela, ali ipak to bijaše moj najljepši san, San o anđelima.

Marija Šušić, 6. razred

 

 

  

     

CVIJET

  

Bio jednom jedan cvijet

koji je želio vidjeti svijet.  

 

Cijeli život je stajao

na jednoj livadi 

i o svijetu pjevao,

o njegovoj ljepoti.  

 

Svi su ostali cvjetovi mislili da je lud;

i jednom se odlučio poći na put, 

ali nije znao kako da se makne,

da mali kamenčić malo dalje takne.  

 

I tako je stajao

na jednoj livadi 

i cvao,

da ga netko primijeti.  

 

Za jednoga vrućega dana

Kada vode nije bilo 

Sva trava zelena

je od njega vode htjela. 

I tako on uvene

na jednoj livadi 

a venući krikne

Hoću svijet vidjeti!  

Marko Šarac, 8. razred

 

 

 

 

   

ŽIVOT

  

Život je nešto što dobiješ samo jedanput. Imaš jednu priliku da postaneš netko i nešto. Život moraš iskoristiti vrlo dobro. Od djetinjstva treba misliti što ćeš učiniti od njega. Razmišljaš što ćeš uraditi kada narasteš, kada se oženiš i dobiješ djecu. Moraš završiti školu i završiti ono što ti najbolje ide u životu. Kada završiš školu, tražiš posao da bi mogao platiti stan, odjeću i sve ostalo potrebno za život i zdravu razonodu.

Ali neki ljudi život iskorištavaju drugačije. Drogiraju se i piju. Stalno su po kafićima i grešnim mjestima. Oni griješe u tome što ne razmišljaju da je Bog dao život da odrastu, završe škole, urede kuće i na kraju osnuju obitelj i žive sa svojom djecom sređenim i sretnim životom. Poslije, kad ostare mogu se radovati unucima i praunucima sve do smrti. Bog je svima podario život iz ljubavi i za ljubav.

Danijel Sovulj, 8. razred  
    

 

 Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)