U praznini

bez nade.  

Ni pisma.

Ni zvuka 

riječi i koraka.

U sjećanju draga lica.  

Tuga i nemoć. . .

Ostaje Nada 

Križ i Vječnost

U dubini praznine 

u našem srcu

Svjetlo zahvalnosti gori  

Umjesto svijeće

na nepoznatom Vam grobu 

Vama!

Nestali Kučićani 

zaorani u prvoj brazdi

U temelje 

Hrvatske države.

Bože Kovačev

                  
         Zov rodnih ognjišta, 1997. br.1 (4)