Divno je bilo gledati u tako lijepe i drage oči.

Bile su zaista lijepe, velike, tamne oči, toplog pogleda kao sunce koje grije i lahor koji miluje i duboke kao more. U njima se krila i radost i bol i briga za nas djecu. 

Često sam se u njih zagledala i uživala u njihovoj toplini, punini ljubavi.

I sada, kada ih više ne gledam, znam da me dragi i mili pogled moje majke uvijek prati. 

Zahvalna sam Gospodinu za taj dragi i najljepši pogled, kao i za svaki kamen, škrapu, gaj u kojem ptice najljepše pjevaju, ljubice najbolje mirišu i polje u bjelini, kad ga prekrivaju trešnje u cvatu.

Sve ove drage uspomene sjećaju me na moje drage Kučiće.

Anastazija  

                                                                        Zov rodnih ognjišta, 1996. br.2 (3)