Zov rodnih ognjišta

  

Dvanaesto dijete majke sam svoje,

Zov rodnih ogništa i mene zove. 

Ognjište čuvam i vatra plamti,

nek svak znade, mi smo Hrvati.   

 

Tuga me morila, mač me je šiba’

bila je moja velika briga 

za držat ognjište na rodnoj grudi,

jer tu su bili roditeljski trudi.  

 

Djece sam petoro na svijet dala

i kažem, o Bože, velika ti hvala. 

Čuvajte, djeco, rođenu grudu,

nek naši trudi nisu zaludu.  

 

Kučiće selo poznato je svuda.

U njemu ima dosta truda, 

al’ rad nam daje zdravlje i sreću,

a Bog će dati i radost veću.  

 

Iseljena braćo, dođite kući,

još vas čekaju komini vrući. 

Zvona zvone, Božić nam stiže,

mir i ljubav tu je sve bliže.  

 

Badnjak se sprema, čašica vrije,

nije sada ko’ što je bilo prije. 

Ja vas pozivam na riječi moje,

istina sigurna, biti će bolje !   

 

  

Zov rodnih ognjišta, 1996. br.2 (3)
   

   
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com