DOMOVINA 

Domovina je ljubav,

Domovinu našu čuvaj, Bože, 

Jer domovina je sve ono

Što se našim zvati može.  

Marija Tomasović, 5. razred 

CETINA I JESEN U MOM SELU 

Jesen dolazi u naše krajeve, polagano i nečujno. Poslije burnog ljeta izgleda kao da sve počinje spavati. U mom selu ujesen je najljepše. Jata ptica lete polako na jug. Raznobojnog lišća po zemlji sve je više. Šume su gole, ostale su bez svog zelenog ruha. Svaki dan sve je hladnije. Oko Cetine sve se mijenja, sve se smiruje i umire. Samo je Cetina življa, brža, viša i ljepša. Samo ona znade tajne ovoga kraja, a tajne Cetine nitko ne zna. Samo je jedna Cetina! I samo Cetina živi vječno! 

Ana Vukasović, 5. razred

HRVATSKA ZEMLJO MOJA

Hrvatska zemljo moja,

u svojem te srcu nosim, 

gledam hrabre vitezove

i s njima se ponosim.  

Hrvatska zemljo moja,

JESENSKA KIŠA 

Svanulo je jutro. Ustala sam i spremala se za školu. Vani je padala prva ovogodišnja jesenja kiša. Oblačine se vuku nebom. Počelo je grmjeti i puhao je vjetar. Kiša, koja je padala, izgledala je kao da pleše uz hujanje vjetra. To je sve zajedno izgledalo kao orkestar. Jesen je plakala i oprala sve automobile i smočila ulicu koja se sada blista kao biser. Jesenja kiša poslužila je gljivama koje već sada niču u šumici pokraj puta. U prirodi nema pjeva lastavice, jer je otišla u toplije krajeve.            

 Dok sam gledala kroz prozor, vidjela sam ljude koji žure kućama i nose šarene kišobrane. Sve je tmurno. Zemlja izgleda kao da je žedna od ljetne suše i kao da se sada napaja. Na polugolim granama kiša i vjetar otkidaju malene žutocrvene listiće, koji kao da pozdravljaju prijetelje ostale na stablu. Neki listovi, reklo bi se, razmišljaju kako će za nekoliko dana biti sivi i predstavljati smrt.            

 Oblaci su putovali nebom kao goleme lađe i činilo se kao da se razilaze, ali kiša nije prestajala. Napokon je ipak prestala, razišli se oblaci i zasjalo sunce, pojavila se duga. Bila sam sretna jer sam znala da će i ubuduće nakon svake kiše zasjati sunce. 

Anita Srdanović, 6. razred   

KRUH MOJE BAKE  

Kruh je božji dar nama. Moja baka skoro svaki dan peče kruh ispod cripnje. Kad dođem ispred svoje kuće, odmah osjetim taj predivni miris kruha. Moja baka stavi kruh na komin, stavi iznad njega cripnju te cripnju pospe žeravom koja je ostala od vatre. Ponekad dođem do komina i promatram tu crvenu žeravicu kako polako zagrijava cripnju koja peče kruh. Već poslije nekoliko minuta osjeti se predivan miris što polako dopire do mene. Ubrzo dođe moja baka, digne cripnju da vidi kako se ispekao kruh. Kruh je predivno ispečen. Ugledala sam oblik križa na kruhu. Upitala sam baku što znači križ na kruhu, a ona mi je odgovorila da je to znak Božji, a kruh je Božji dar. Kad u Očenašu molimo "Kruh naš svagdašnji" da time kazujemo da je to kruh koji nam je poslao dragi Bog. Shvatila sam i zahvalila baki što mi je objasnila križ na kruhu. 

Slavica Topić, 8. razred

  KUČIĆE U LJETNOJ NOĆI

                                                                     Zov rodnih ognjišta, 1995. br.1 (1)