U noći bez zvijezda

   

Uzalud upireš pogled i tražiš,

već odavna nema sunca 

(a sad bi nam ga trebalo).

Visoke gore zakloniše ga oku. 

Tama je posvud unaokolo.

 

Kako ćeš putovati ovako, 

u noći bez zvijezda,

sam?  

 

Mrak pritišće misli.

Korak nesiguran kleca. 

Zašto si sam?

Spavaju li zaista oko tebe 

zatvoreni svi prozori nade?

Srca se skamenila u šutnji 

i čvrsto zatvorila vrata svima.

Ne kucaj! 

Nitko ih ne će otvoriti.

U ovim gluhim dolinama noć je duga.  

Ugodnije je spavati snivajući zoru

nego koračati posrćući 

u noći bez zvijezda.

 

Ali treba se penjati. 

I popeti.

Treba dočekati zoru na vrhuncu visokih brda.



V. Filipov
 

 

Zov rodnih ognjišta, 1996. br.1 (2)
 

JSN Epic is designed by JoomlaShine.com