U razdoblju nakon oslobođenja od Osmanlijske vlasti (1688. do 1747.) 
         

  Onomu tko je pažljivo pročitao što je napisano u prvomu broju našega župnoga lista o važnosti stare matične knjige župe Kučiće-Vinišće kao povijesnog vrela za poznavanje prošlosti Kučića i Kučićana ne će se činiti čudnim da se govor o njezinu sadržaju nastavlja iz broja u broj. U ovomu četvrtom broju tek se završava prikaz njezina najvažnijega dijela, tj. onoga u kojemu su upisi o krštenima. U prošlomu broju[1] prikazan je dio od najstarijega takvog upisa iz g. 1622. do onoga iz g. 1677., posljednjega iz vremena turske vladavine.[2]

Tu je naglašeno da je nakon g. 1677. u matici velika praznina, jer nije upisan nijedan krštenik sve do g. 1688.           

  Novi župnik, nastavljajući upisivati podatke o krštenima nakon spomenutoga desetgodišnjeg prekida, smatrao je potrebnim staviti slijedeću bilješku:

Poče pisati kršćene ja Do/n/ Miovijo Sovul/j/ević budući i/z/ župe Radobil/j/e, sela Žeževice; i bi kuratom u selu Kučići/m/ i Vinišći/m/ lit Gospodn/j/i 1688.[3]

           

            Prvi njegov krštenik bio je mali Tadija Srdanović Grgin, budući svećenik, a kratko vrijeme i župnik rodne župe. Stoga taj upis donosimo u cijelosti:

- U godišć Gospodn/j/i 1688. na 20. miseca marča krsti ja do/n/ Miovijo Sovul/j/ević sina Grge Srdanovića; i biše kumovi: ja isti do/n/ Miov/i/jo, a kuma Kate žena Vrane Srdanovića - komu je ime Tadija, koji je rođen po matrimoniju. U carkvi svetoga Luke u Kučići/m/.[4]

            Taj prvi don Mijin krštenik bio je, dakle, potomak starosjedilačke obitelji, i to baš iz plemena Srdanovića, najstarijega u selu, čijoj je jednoj grani pripadao položaj poglavice, odnosno "kneza", Kučića i Svinišća sve do uvođenja nove mletačke vlasti. Slijedećih osam krštenika bili su redom djeca izbjeglica s turskoga područja tada naseljih u Kučićima (Studenčani) i u Svinišćima (Žeževljani). To su bili najprije Petar i Pavao, sinovi blizanci Marka Zelentura, zatim Cvita ćer Jurja Popovića, Petar sin Jure Brzovića, Marko sin Juriše Mušića, Gargur sin Jure Bo/l/čića i Mijovijo sin Stipana Bojčića /!/. Svi su ti bili kšteni tijekom godine 1688.

            U daljnjim upisima unesenim tijekom godina 1689.-1700. od kučićkih prezimena javljaju se: Srdanović, Rol/j/ević, Sovul/j/ević, Dujmović, Šarčević, Čondić, Pervanović, B/i/rčić, Omrčen, Parlov, Vukasović, i Bošnjak (nekad upisano Bošnjaković). Prvi je Tomasović rođen i kršten u Kučićima bio Luka, sin Antona i Dorotije, supružnika od kojih su potekli svi potonji Tomasovići u našemu selu. Mali je Luka kršten 16. listopada 1701. Slijedeće je godine kršten prvi Kovač /!/. Zvao se Ilija, a bio je sin Ivana Kovača i Petruše. Spomenimo odmah da "Kovač" u tomu slučaju još nije bilo prezime nego naziv Ivanova zanata. Prvi Šušić upisan u taj dio matice bio je Matij sin Ivana i Kate (g. 1704.). U Kučićima je živjela tada i obitelj Tome Margite ili Margetića, kojemu se g. 1704. rodila kćer Božica. Prvi krštenik prezimena Marinčić ili Marunčić bio je Mijovijo, sin Križanov. On je kršten 6. rujna 1705.[5] Mijovio se zvao i prvi Juričić, sin Vrane i Cvite, kršten tjedan dana nakon Marunčića. Prvi Topić koji je kršten u Kučićima bio je Luka, sin Andrijin i Jelinin (10. X. 1708.), prvi Vuknić (Raboteg), sin Jure i Ane, dobio je na krštenju ime Ivan (9. III. 1710.), dok se s prezimenom Omrčen (Radić) prva krštena zvala Ana, kći Grgura i Ivanice (kr. 1723.), a s prezimenom Radovčić (Bilić) Kate, kći Ivana i Kate.

            U Kučićima su tada živjele i obitelji: Gujo (Marko i Lucija; kći Ana kr. 1710.), Balin (Vid i Mare; kći Mande kr. 1711.), Mrnjavac (Ivan i Marte; sin Jure kršten 1715.), Bobeta ili Bobanović (Grgur i Lucija; sin Ivan kr. 1720.). Navedeno je i više drugih prezimena, za koja je nekad teško, nekad i nemoguće sa sigurnošću utvrditi, jesu li pripadala izbjegličkim obiteljima nastanjenim u Kučićima ili u Svinišćima (npr. za prezimena Zelentur, Bikić, Jakelić, Dragnjić, Rusendić, Ratković, Drkendić). Ovdje takvim prezimenima, možda provizornim (nadimcima) ne posvećujemo posebnu pozornost, jer je o tako zamršenim pitanjima bolje govoriti, kad dođe na red tema o pojedinim kučićkim prezimenima.

 

            Treba svakako spomenuti da i u ovomu dijelu matične knjige ima praznina, tj. da ima godina u kojima podaci o krštenicima nisu bili upisivani, ali su takvi slučajevi rjeđi nego u prethodnom dijelu te knjige. Tako npr. nema podataka o krštenicima za mjesece od rujna 1694. do prosinca 1695., pa ni za cijele godine 1717-1717.

 

            Osim toga broj upisanih krštenika u pojedinim godinama vrlo je neujednačen. Glavni je razlog tolikih razlika (varira od najmanje 1 do najviše 24!), očito, neredovito upisivanje, ali treba uzeti u obzir i veću ili manju pokretljivost pučanstva, koje se već prema prilikama dijelom vraćalo u imotski kraj i opet dolazilo u sela omiškoga zaleđa te određeno vrijeme tu nastavljalo živjeti. Do potpune stabilizacije došlo je tek nakon potiskivanja osmanlija iz Imotskoga (1717.), povlačenja nove granice s turskim carstvom (određena poslije požarevačkoga mira potpisanog g. 1718.) i dodjeljivanje zemalja kršćanskom povratnicima u sela imotskoga kraja. Tako se može reći da su one obitelji koje su upisane u stanje duša župe Kučiće-Svinišće sastavljeno g. 1725. ostale trajno u tim dvama selima. Od tada su nova doseljavanja bila vrlo rijetka, a tako i odseljavanja sve do g. 1783., kad su neke obitelji odselile u tursku Bosnu da se spase od smrtonosne gladi, a neke potpuno izumrle.  

 

            Neredovitosti upisa u toj staroj matičnoj knjizi ne treba se previše čuditi. Uvjeti u kojima su stari župnici glagoljaši živjeli i djelovali nisu odgovarali redovitom vođenju župskih matičnih i drugih knjiga. Župskih kuća u kojima bi bila posebna prostorija određena za župski ured nije bilo sve do austrijskih vremena, u Kučićima do pod konac 19. st. Tijekom 17. i 18. st. župnici su stanovali ili u rodnoj kući, ako su bili iz sela, ili u kakvoj iznamljenoj kući, ili u "crkovnoj", kako smo mi zvali nekadašnju kuću s malom čatrnjom kod Sv. Luke, koja je u naše doba služila za crkovnu konobu.[6]

Nekoć je ona zacijelo služila župnicima za stan, a imala je samo jednu prizemnu prostoriju s vrlo malim prozorčićem prema zapadu, a sa širokim vratima prema jugu. U toj je prostoriji, dok je župnik u njoj stanovao, bilo sve, i ognjište, i krevet, i knjige. Stolova i stalaža za knjige po svoj prilici nisu tada ni imali nego su pisali držeći knjigu na koljenima. Osim toga, župnici su do razdjeljenja Kučića i Svinišća na dvije posebne župe (g. 1745.) obavljali krštenja i druge obrede sad u crkvi sv. Luke, sad u onoj Gospe na Brusu, a teško je bilo knjigu uvijek nosati sa sobom. Tako su oni pješačeći od sela do sela, od crkve do crkve, od bolesnika do bolesnika, od sprovoda do sprovoda, bili u neprestanom pokretu, pa ako neki od njih podatke o pojedinom krštenju nije upisao odmah čim se nakon obavljenoga obreda vratio iz crkve, poslije je to lako zaboravio učiniti.

 

 

                                                         * * *              

            Bit će dobro doslovno navesti još nekoliko upisa o krštenima iz raznih godina, da svakomu bude moguće barem malo izravno zaviriti u njezin sadržaj.

 

- Godišće G/ospod/n/j/e 1715. aprila na 1. - Krstijo sam ja do/n/ Mihovijo Marasović iz Kostan/j/a ditića rođena od Ivana Mrn/j/avca i Marte, družbenika njegova, kojemu nadiveno jest ime Jura. Kumovi su bili: Ivan Baučić iz Rogoznice, a kuma Kate, žena istoga Ivana Baučića.[7]

 

- Godišće G/ospo/dn/j/e 1738. oktombra na 29., a rođeno na 26. - Karstijo sam ja do/n/ Mijovijo Tičinović ditića rođena od Ivana Tomasovića i Jeline, družbenika njegova, kojemu je nadiveno ime Grgo. Kumovi su bili Jozip Marunčić, a kuma Mande žena Križana Marunčića. Svi su od ove parokije Kučić, Svetoga Luke.[8]

 

            Slijedeće je krštenje obavio tadašnji župnik don Jure Marasović koji je u matičnom upisu naveo i svoj puni naslov:

 

Godišće G/ospo/dn/j/e 1738. novembra na 9., a rođeno na 7. - Krstijo sam ja dom Jura Marasović, kurat od Kučić i Vinišć, ditića rođena od Ivana Šarčevića i Kate, družbenika njegova, kojemu je nadiveno ime Martin. Kumovi su bili Brnada Sovul/j/ević, a kuma Jelina žena Andrije Topića. Svi su od ove parokije od Kučić, Svetoga Luke.[9]

 

            Pri dnu te stranice (94r) naljepljen je komad papira na kojemu su drugom rukom naknadno napisani podaci dvojice krštenika iz g. 1736., Tome Kovača i Grge Srdanovića i to, iz razumljivih razloga, u kraćem obliku. Drugi od tih upisa unesen je nepotpuno, a dijelom i napisan nejasno, pa ovdje donosimo samo prvi:

 

1736. decenbra na 26. - Karšćenje Tome Kovača, sina Petra i Ane.[10] Krsti ga p/ok/. do/n/ Mijovijo Tičinović.[11]

 

            Don Mijovijo je zacijelo već nakon tih krštenja teško obolio pa više nije mogao ništa upisivati u maticu, a župnika koji ga je naslijedio nije na to nitko upozorio. Tako je upis unesen naknadno, rukom nekoga od sljedećih župnika, ne zna se točno kojega ni kada, možda tek kad je Tomi poslije trebala krštenica za vjenčanje. To je mogao učiniti oslanjajući se na izjavu kumova i drugih svjedoka danu pod zakletvom.

 

            U godinama prije razdjeljenja župe Kučiće-Vinišće župnikom je bio don Vid Balić, rodom Podašpiljanin.[12]

            Evo i njegova jednog upisa:

 

Godišće Gospodnje na 1741. aprila na 17., a rojeno isti dan, - Krstijo sam ja d/on/ Vid Balić, kurat od Kučić i Vinišć, sina i ćer Jure Pervanovića i Andrijane njegova družbenika kojim je nadiveno ime sinu Lovre, a ćeri Jelina. Kumovi su bili: kum Jure Sardanović, a kuma Ana, žena istoga Jure. Svi su od ove parokije Kučić i Vinišć.[13]

            

            U ovu staru matičnu knjigu upisivani su krštenici iz obaju sela do sredine g. 1745. uključivo, a od tada samo Kučićani, u g. 1746. njih 12: Ivanica Landikušić kćer Ilijina i Matijina, Matija Ribičić-Topić, kći Ilijina i Anina, Ivanica Vukasović, kći Ivanova i Katina, Ana Ribičić /Topić/, kći Lukina i Anđelijina, blizanci Tadija i Ivanica Vukasović, djeca Markova i Jerkina, Cvita Pervan, kći arambaše Jure i Andrijanina, Ana Radovčić-Bilić, kći Jurina i Anina, Jure Vukasović, sin Nikolin i Klarin, Petar Sovuljević, sin Martinov i Ivaničin, Kate Birčić, kći Tomina i Jelinina, Lucija Sovuljević, kći Gargina i Ivaničina.[14]

To znači, da je prigodom razdiobe župe stara matična knjiga pripala Kučićima, pa kučićki župnik i nakon razdiobe nastavio u nju unositi matične upise, dok je za to bilo praznih stranica.

            U Godini 1747. upisan je u tu knjigu samo Jure Šarac /Kovač/ Petrov i Anin, rođen 9., a kršten 17. prosinca 1747. S tim je upisom morao biti završen dio stare matične knjige predviđen za upisivanje podataka o krštenicima, jer na sljedećemu listu počinju već upisi o vjenčanima.[15]

 

            U novu matičnu knjigu župe sv. Luke u Kučićima vjerojatno su bili uneseni podaci o svima koji su bili kršteni tijekom g. 1747. osim o Juri Šarcu Kovaču, koji je kršten pri samom koncu te godine.[16] Neprocjenjiva je šteta, što je g. 1943. tu drugu knjigu s mnogim starim spisima progutao plamen u župskoj kući, kad su je partizani zapalili. To nam je dragocjenija prva o kojoj pišemo, a koja je sačuvana sretnim slučajem, jer se je, kako je već bilo spomenuto, g. 1943. nalazila kod don Grge Topića u dekanatskom uredu u Omišu.

 

                       

[16] Njegove je podatke tadašnji župnik zacijelo zabunom unio u staru mjesto u novu knjigu.