Unazad nekoliko godina u nekoliko su nastavaka Zova rodnog ognjišta objelodanjeni članci arheološkog sadržaja, potaknuti rezultatima rekognosciranja potpisnika ovog rada u omiško-rogozničkom zaleđu, na prostoru sela Slime, Kučiće i Svinišće/Podašpilje.[1] Njihova tematska podjela najčešće nije dopuštala iznošenje topografskih dopuna, pristiglih iz kontinuiranog obilaska terena. Učinilo se je to drugdje, unutar sličnih područnih izdanja ili arheologiji usmjerenih, strukovnih glasila.[2] Raduje što su ova topografska sagledavanja našla odjeka kod drugih autora, napose jer su u ponečemu bile i temelj za, uvijek poželjne, korekcije i korisne prijedloge.[3] Ovdje će se, stoga, čitateljima kučićkog lista iznijeti osnovni podaci o onim topografskim točkama arheološkog karaktera za koje, većinom, nisu mogli doznati čitajući rečene nastavke, već tek informiranjem iz njima teže dostupne literature.[4] Dio njih, osim spomena novih lokaliteta, odnositi će se i na stanovite izmjene ili dopune u prethodnim sagledavanjima. Svakako, vrijednost ovih informacija treba sagledati i u tome što su sakupljene na jednom mjestu, imajući u vidu da su pojedini lokaliteti poznati žiteljima užih teritorijalnih dijelova na kojima se nalaze.

 

Pregled arheoloških lokaliteta iznosim po njihovom karakteru, odnosno izgledu, a ne u okviru povijesnih razdoblja. Ovim sam nastojao umanjiti objektivne nejasnoće u pogledu njihove starosti, naročito imajući u vidu groblja. Naime, na većini njih se može pretpostaviti, izostankom vjernih opisnih podataka o izgledu grobova i eventualnih nalaza u njima, i dugotrajno ukopavanje. Drugdje, na temelju materijalnih ostataka, naročito u pogledu karakterističnih pokretnih nalaza iz prapovijesti, moći će se govoriti i o dataciji, a i upozoriti na pojedine kulturne osobitosti.[5]

Pećinski lokaliteti

1. Pećina Smolašnica se nalazi nadomak prilaza Kučićima i Svinišćima, u podnožju visokog grebena oko 200 m zapadno od zavoja ceste ispod Dobre vode (sl. 1). Pristupačna, skrita je u šumovitim Brižinama koje se spuštaju Cetini kod Tisnih stina. Otvorom širine 21 m i visine oko 5-6 m okrenuta je sjeveru s otklonom k istoku, pogledom na poljičke Smolanje. Pred njom je plato organiziran pastirskim torovima.

Pećina je razvedenog prostora, širine u dijagonali 31 m, dok je dubine 23 m na lijevoj strani, te dvostruko kraća na suprotnoj. Različite je i visine svojih dijelova - na dubljoj strani iznosi oko 15 m, a oko 5-6 m na desnoj. Neravnih je začelnih strana do kojih vodi blaži uspon tla, a razdjeljena je i visokim platformama. S površine njenog tla sakupljeno je 30-ak usitnjenih ulomaka prapovijesne keramike. Putem nje može se sa sigurnošću reći kako je Smolašnica bila povremeno ili nešto trajnije nastanjivana tijekom neolitičkog i eneolitičkog razdoblja (okvirno od oko 6000. – 2000. g. pr. Kr.).

Tada je bila idealnim staništem, gdje preživljavanje nije iziskivalo napore jer su neposredna blizina Cetine i šuma bili sigurnim izvorištem hrane. Lov i ribolov, uz uzgoj ovaca, predstavljali su glavni privredni oslonac čovjeka koji je u njoj boravio tijekom dužeg razdoblja. Ulomcima zemljanog posuđa ili keramike, iako vrlo fragmentirane, pećina Smolašnica pruža neke vrlo jasne vremenske odrednice. Jedan ulomak (vel.: 4,1 x 4,8 x 0,5 cm) pripada impresso kulturi ranog neolitika (približno od oko 6000.-4500. g. pr. Kr.), a ukrašen je tehnikom utiskivanja ruba nazubljene školjke (sl. 2; T.I, 1). I dio preostalih ulomaka vjerojatno pripada neolitičkom posuđu. Takvih je nekoliko primjeraka vrlo zaglačane površine, karakterističnih za kasni neolitik (približno od 4000. – 3300. pr. Kr.). Eneolitiku ili bakrenom dobu (približno od 3300. – 2200. pr. Kr.) pripada ulomak oboda lonca tanjih stijenki, blago izvijenog prema vani (vel. 2,1 x 4,9 x 0,3 cm; promjer otvora: 11,6 cm).  S vanjske je strane plitko prstenasto oblikovan, dok je s unutrašnje zakošen. Prstenasto ojačanje oboda prepoznatljivi je tipološki naglasak kasnije eneolitičke keramike, kojoj su opredjeljeni i primjerci najpodudarniji sviniškom.[6]

2. Pećina ispod morske strane prijevoja Neum u blizini je nedaleke komunikacije koja vodi s morske strane, pored pećine Livčine, u svinišku Okladnicu. Nalazi se u podnožju širokog grebena sjeveroistočno od Mimica,[7] približno na gornjoj trećini planine, odnosno oko 150 m zapadno od položaja Pisana ploča.[8] Otvorom kvadratnog obrisa, visine 3,5 - 4 i širine 4 m, okrenuta je jugu, u osi Povalja na Braču. Tlocrt ulazne prostorije je zaobljeni pravokutnik, dužine 9 m i širine 4 m, iz koje se kroz uzak otvor ulazi u zatamnjenu dvoranu, dužine 8 m i širine 3 m. Za razliku od ulaznog dijela ova ima uzdignuti sigasti pod, na kojemu je nađen ulomak, kronološki pobliže neodredive, prapovijesne keramike.

3. Pavića pećina nalazi se u Donjim Tadićima, isturenom zaseoku Slimena. Zaklonjena je u procjepu litica iznad potoka i strmog sipara, oko 300 m jugoistočno od kuća. Ulaz pećine, visok oko 4 m i širine 2,5 m, zapaža se tek pristupom pred nju. Prostorija je dužine 9,5 m, širine sužavanja prema dnu i ujednačene ulazne visine. Na površini je nađen ulomak grublje keramike. Zbog manje površine pećina je očito bila tek kratkotrajnim zakloništem.

Prapovjesni nalazi u Slimenu

Osim primjerka iz sviniške Smolašnice još jedan nalaz valja promotriti kao eneolitički. Riječ je o slijepljenom donjem dijelu nerazvijenog trbuha zdjele ukrašenog vertikalnim, radijalno postavljenim širokim i kratkim žlijebovima (T. I, 2). Nađen je na zemljanom raskopu uz cestu na položaju Gradina/Torine, između središta Slimena i Gornjih Tadića. Premda rub ulomka nije sačuvan, vidljivo je da narebrenja nisu obuhvaćala njegovo polje. Sagledavanje ulomka je povezano uz ljevkasti oblik zdjele, visoko postavljenog i nerazvijenog trbuha, u analogijama među žlijebljenom eneolitičkom keramikom, konkretnije nakovanske kulture.

Slična situacija u pogledu nejasnoće konteksta nalaza je na položaju Plana/Pod, na istočnoj strani sela Slime. Ovdje nije toliko izražena konfiguracija zaravnjenog terena s manjim površinama zemljišta kao na Torinama. I ovi su nalazi površinski, s profila uz rub proširivane ceste nadomak ulaza u Slime, 70-ak m po izlasku iz zavoja na Grunčevoj njivi. Sakupljeno je 20-ak usitnjenih ulomaka prapovijesne keramike. Najveći među njima, ulomak (ruba?) svijetlijeg tona smeđe boje, ukrašen je u Litzen tehnici (sl. 3; T. I, 3). Riječ je o utiskivanju tekstilnog uzorka (vunene uzice) u kombiniranoj horizontalnoj i valovitoj liniji, učestaloj pri kraju ranog brončanog doba (oko 1700.-1500. g. pr. Kr.). Još se na dva usitnjena ulomka načinjena od pročišćene zemlje, ali mrke boje, uočava istorodni ukras utiskivanjem, bez da se pretpostavi njegov cjelokupni izgled. Na oba ulomka otisnuta je uzica; na prvom pliće, dok je na manjem utisnuće nešto uže i dublje “usječeno”. I preostali, neukrašeni, ulomci imaju iste karakteristike u izradi. Keramika se javlja gotovo isključivo na ovom dijelu profila u dužini od svega 20-ak m. Na ovom je dijelu prostora cesta, probivena sredinom prošlog stoljeća, postavljena na samom izdanku kamenite gorske kose ispod koje prolazi prastari put ka Dubcima. Ne treba posve isključiti mogućnost postojanja kakve naseobinske točke na ovakvom, izgledom vrlo neprikladnom kamenitom terenu. Relativna zaravan terena, kakva je izražena na ovom dijelu, donekle bi omogućila rudimentarni oblik jedne takve stanice. Ipak, ulomke brončanodobne keramike ponajprije valja sagledati kroz druge dvije mogućnosti: da je u nama nepoznatim okolnostima slučajno dospjela u zemlju ili, što je vjerojatnije obzirom se radi u ulomcima različitih posuda, da je kod gradnje ceste uništen tumul. Svakako, sve tri mogućnosti stoje u vezi s komunikacijom 15-ak metara niže ceste, znajući kako su se i groblja uvijek zasnivala u njihovoj blizini. 

I na gradini središnjeg prostora lijeve strane donjeg toka Cetine, Sovuljevoj glavici u Kučićima, nailazi se na ulomke ranobrončanodobne keramike, o čemu je bilo govora.[9]

Premda je sveukupno riječ o arheološki neistraženim položajima, ova je strana donjeg toka Cetine po svemu sudeći bila naročito naseljena od početka ranog brončanog doba, a tome u prilog mogao bi biti vrlo indikativan i veći broj kamenih tumula. Za sada je otvoreno pitanje kontinuiteta Sovuljeve glavice u mlađim razdobljima, jer ih ulomcima keramike nije moguće sa sigurnošću odrediti. Također, upitan je i početak korištenja preostalih prapovijesnih gradinskih položaja, Šušićeve glavice i Kunjaka u Kučićima i sviniške Gradine u Burićima. Ipak, imajući u vidu njihovu vizuelnu povezanost sa Sovuljevom glavicom, ova po svemu sudeći nije bila usamljena brončanodobna utvrda.

                                      

Gradinski lokaliteti

Kada je bilo riječi o gradinama, specifičnim utvrdama na uzvišenjima najčešće zasnovanim u razdobljima prapovijesti, u namjeni osmatranja šireg prostora i za zbjeg stanovnika koji su živjeli podno njih, ponajprije su se razmotrile one kučićke: središnja Sovuljeva glavica, istočnija Šušićeva i, poznatija kao kasnosrednjovjekovna, Kunjak na zapadnoj strani sela.[10] Prostorno isturenija Gradina u sviniškim Burićima imala je neposredniji nadzor prijelaza preko Imbera s podnožjem.[11] To je bila prednost u odnosu na kučićku Sovuljevu glavicu, s kojom je u vizuelnoj povezanosti, s koje se pogledom zahvača tek vrh prijevoja podno Imbera. Sviniška Gradina nema jasnih fortifikacijskih ostataka koji bi upučivali na prapovijest, ali joj je položaj dodjelio takvu ulogu. Nju dokazuju i ulomci grube keramike s južnog podnožja.

Na suprotnom, jugoistočnom dijelu ovog obalnog zaleđa toponim Gradina nosi i planinska kosa iznad istoimene zaravni između središta Slimena i Gornjih Tadića, ali i blago uzvišenje na njenoj padini, oko 300 m jugoistočnije. Ovdje nije moguće zamjetiti ostatke utvrde ili bilo kakve kulturne tragove, ali je nesmetan pogled s njega na široke sjeverne strane, izrazito preglednom radobiljskom i poljičkom prostoru, morao biti poticajem za rudimentarno organiziranje položaja. Slično vrijedi i za blago uzvišenu kotu Gradina u središtu nižih, Donjih Kosora. Naročito je dominantna Gradina oko 1,5 km zapadno od Dubaca. Ovo uzvišenje (640 n/m) je na spoju rogozničkog i makarskog obalnog pojasa. Na njemu nisu vidljivi ostaci bedema, niti se na preglednom terenu uočavaju ulomci keramike. Prostorne, akumulativne mogućnosti uzvisine nisu zanemarive, pa ipak treba odbaciti mogućnost njenog korištenja kao naseobinskog sklopa. Tome je naročito razlog u krajnje nepodesnim klimatskim uvjetima, jer su ovdje neki od među najsnažnijih prodora bure na istočnojadranskom pojasu. Međutim, vizuelne mogućnosti nadgledanja s ovog položaja su iznimne. Pogled obuhvaća obalu na istoku, otoke (Brač, Hvar, Korčulu), u unutrašnjosti zapadni dio imotske krajine, radobiljsko područje, veći dio srednjopoljičkog i kučićkog prostora. Manje od 10 km udaljene kučićke gradine zatvaraju zapadnu stranu u međusobnom nadgledanju, ponajprije s obzirom na komunikacijski prijevoj Dubci odmah niže Gradine.

Groblja između Dubaca i Podašpilja

Podaci o grobljima iznijeti će se u pogledu njihovog izgleda, u obliku tumula (gomila) ili ravnih grobalja, kao ukopišta kojih ostaci najčešće nisu vidljivi izvana.

Kameni grobni tumuli      

1. Iznad prijevoja Dubci, zapadnije od već spomenutog tumula,[12] ponovnim pregledom terena registrirano je još nekoliko ostataka koji upućuju na sličan oblik ukopavanja. Na najvišoj točki uočljiv je razom tla obris promjera oko 10-12 m. Istočno uz njega nazire se drugi tumul, kao i 60-ak m dalje, na mjestu bunkera.Vjerojatni su mu ostaci i 30 m istočnije, promjera do 10 m. U istom smjeru, na udaljenosti od oko 20 m, stoji već tumul s grobom u središtu, te zatrpanim južno uz njega. Ostaci tumula su i pored novijeg prsobrana, uz prijevoj 20-ak m jugoistočnije.

2. Oko 200 m istočno od mosta na Grunčevoj njivi nadomak Slimena, uz rub litica, nalazi se tumul promjera 8-9 m, raskopan u središtu. Podignut je nedaleko od prastare komunikacije, u potpunosti zatrpane na mjestu silaska kod mosta.

3. Na položaju Višnjica u Slimenu, oko 200 m sjeveroistočno od Brda, teže je zamjetljiv tumul promjera stanja 9 m i visine 2 m, podzidan kao krčevina.[13]

4. Na Križinama iznad ceste u Slimenu, uz gornji rub odvojka staze za Stranice (istočni zaseoci Slimena), nalazi se devastirani tumul promjera oko 8-9 m i visine oko 1 m.

5. Na nizinskom prostoru Gradina, parstotinjak metara jugozapadnije, odnosno 50 m južnije od zavoja ceste na Torinama, uočljivi su brojni nakupi kamenja. Poneka od ovih točaka vjerojatno krije zasut tumul. Takav je uz probiveni put ka jugoistoku, 60-ak m od zavoja ceste, promjera 3-4 m i visine 0,5 m, koji se percipira kao ispupčenje pod travom. Oko 50-ak m zapadnije ostaci su drugog tumula, vel. 7 x 4 m, i visine do 1 m. Zapadno uz ovaj sličan je obris, te veći nakup sjevernije, dvojbenog karaktera.

6. Na istočnoj, stjenovitoj strani Glavice iznad Donjih Tafra u Svinišćima ostaci su razvučenog tumula, promjera 14 m, s pločom pored groba u usjeku kamena.  

7. Oko 80 m zapadnije od novog križa na Brašenici, na istočnoj strani izduženog hridinastog uzvišenja Dola, nalaze ostaci tumula, promjera 10-15 m.[14]

8. Oko 50- ak m zapadnije, uz istočnu stranu lijevog odvojka puta kod račvanja za Dovnicu, ostaci su tumula promjera do 15 m, te nešto istočnije, moguće, još dvaju.[15] 

9. Na sviniškom dijelu Okladnice, oko 80 m niže pećine Livčine ispod komunikacijskog prijevoja Neum, a 30-ak m iznad Donjih i Gornjih Grebina,[16] nalaze se uz put ostaci raskopanog tumula, promjera 7 m.

Vjerojatni grobni tumuli i dvojbene situacije

Ponegdje poremečena stanja upućuju na ostatke tumula, u pogledu blizine drugih, sigurnih grobalja, a pojedina i u neizravnim indicijama (predaja o nađenom blagu):

1. U maloj vrtači s klačarom, oko 40 m dalje od tumula u Pilinim dočićima,[17] uz istu lijevu stranu puta ka Vukasovićima i Mačkovcu, nalaze se mogući ostaci triju (?) tumula, promjera do 10 m.

2. Pripovjedanja o nalazu blaga vezuje se za ulegnuće tla (vel. 5x7 m) na samom tjemenu prijevoja Neum iznad pećine Livčine, uz izvor vode. Da se radi o tumulu sugerira i položaj na prijevoju, a i blizina nižeg tumula te Donjih i Gornjih Grebina.

3.Vjerojatni je ostatak tumula, promjera stanja 10-12 m, i na sjevernoj padini zapadnog izdanka glavice nasuprot sviniških Brstila, svega 30-ak metara istočnije od ceste koja razdvaja ovaj položaj od Glavice s tumulom iznad Donjih Tafra.

4. Grobovi, zatečeni krajem XIX. ili početkom XX st., vezuju se i za Brašenicu, 300-ak m zapadno od sviniških Burića, odnosno Ćosićevog klanca (kod prilaza puta iz Jurjevića). Po svemu sudeći dio ih je nađen u tumulima, za kojega treba pretpostaviti grob (vel. 0,57 x 0,27) razom tla (sl. 4), 25 m jugoistočnije od novog križa.[18] 

5. Naročito je dvojben karakter nakupa na južnom podnožju omiške Dinare, oko 200 m iznad segmenta starog puta na izduženoj gredi. Zapadniji je vel. oko 30 x 15 m, dok je istočniji manji. Moguće se radi o ostatku tumula, jer do 30-ak m udaljenih litica nema sličnih nakupa.

Ravni grobovi

Karakteristike ravnih grobalja imaju kasnoantičko Pločje te srednjovjekovno Greblje u Kučićima.[19] Prema više ili manje oskudnim podacima o izgledu slučajno nađenih grobova na Grebinama u sviniškim Jurjevićima i ovdje se je radilo o ravnim, skeletnim ukopima. Riječ je o položaju oko 200 m južno od kuća. Danas je to zaravan zapuštenog vinograda, na čijoj su se istočnoj strani, bliže ceste, zatečeni grobovi. Položaj sa strane Jurjevića zatvara pošumljena nabrežina, možda rubni dio groblja.

Neklasificirani grobovi

Nekoliko je položaja kojih je sagledavanje, uz izostanak konteksta,[20] vrlo otežano, te nije moguće sa sigurnošću reći radi li se o ukopima u tumule ili ravnim grobljima, neovisno i o njihovom mogućem prostornom odnosu:

     

1. Naročito je složen izgled ukopa na većem dijelu slimenskog Ćudana, zapadno od crkve i groblja, odmah sjeverno uz cestu, gdje se je jedan grob na Vrbici, putem opisa, isprva sagledao kao ravni.[21] Daljnjim informiranjem i ponovnim obilaskom terena, dobile su se dodatne informacije o nalazima drugih grobova u neposrednoj blizini. Međutim, niti oni ne potpomažu da se razjasni karakter ukopa na Vrbici. Na položaju Dobrača, uz južnu stranu zavoja ceste na samom izlazu iz sela, samo 50-ak m zapadnije od Vrbice, danas kultiviranom zemljištu uzdignutom oko 1,5 m iznad ceste, davno su nađene “ljudske kosti”. Nepoznat je broj i izgled ukopa. Okolnosti nalaza (krčenje) upućivale bi da oni nisu bili izvana obilježeni, što donekle upućuje na ravne grobove. Međutim, za uništene grobove kod gradnje istočnije kuće Tadić uz cestu, između Vrbice i Dobrače, postoje usmeni navodi kako se je radilo o ukopima u tumul. Možda je i grob na susjednoj Vrbici, inače južno uz manju glavicu promjera oko 15 m i visoku do 4-5 m, bio u prostornom kontekstu s tumulom, kojega se ostaci mogu pretpostaviti i na samoj glavici.

2. Oko 200 m zapadnije od tumula na Brašenici u Svinišćima, na nižem i u vegetaciji neprohodnom položaju Na Vrhu škrapa, neposredno niže grebena Dola, nalazili bi se grobovi. Ostatke im nije moguće zapaziti.

3. Prilikom gradnje mosta preko potoka u Dovnici nadomak Radmanovih mlinica uz Cetinu našao se je, 60.-ih g. XX. st., grob s obložnicama i većom pokrovnicom.[22] Mjesto nalaza je uz lijevu stranu potoka, par metara udaljenosti od njega. Navodno su se ljudske kosti viđale i nešto južnije, ali pregledom terena to nije moguće potvrditi.

4. Grobovi su nađeni i na tri položaja u Podašpilju, na Stubu, između Mimice i ceste, na Raskršću kod zapadnog ulaza u selo i na prostoru nekad obradivih vinograda na istočnim padinama Viseća. Izostaju konkretnije naznake o njihovom izgledu.[23]

O starosti ovih grobalja, izostankom podataka o eventualnim nalazima ili konkretnijih opisa ukopa, nezahvalno je govoriti. Okvirno se može reći kako tumulima treba pripisati podizanje (zasnivanje) u prapovijesti, približno od oko 2000. g. pr. Kr. Za pretpostaviti je kako se dio njih koristio i za kasnije ukope, u srednjovjekovnim ili kasnijim razdobljima, možda i u njihovoj blizini. Za ravne grobove možda valja ponajprije pomišljati kako se radi o ukopima iz srednjeg vijeka, naročito ukoliko su prisutni toponimi kao Greblje (Kučiće) ili Grebine u sviniškim Jurjevićima. No, slične nedoumice u pogledu datiranja imali smo i za preostala, ranije spomenuta ukopišta na ovom prostoru. Kao i u slučaju Greblja najpouzdanije odgovore o njihovoj starosti, uz ostale bitne podatke, ponajprije mogu pružiti poželjna arheološka istraživanja.

 
[1] M. TOMASOVIĆ, Arheološke potvrde naseljavanja prostora sela Kučiće od prapovijesti do srednjeg vijeka: I. Prastara komunikacija Dubci - Slime - Kučiće, Zov rodnih ognjišta (dalje: ZRO), List župe Kučiće, VIII/2(15), Kučiće, 2002., 13-19; ISTI, Arheološke potvrde …: II. Prapovijesno doba:  Pregled literature – pećinski lokaliteti – gradine, ZRO, IX/1 (16), 2003., 12-31; ISTI,  Arheološke potvrde …: III. Groblja između Dubaca i Podašpilja: Topografsko opisni podaci i problemi datiranja, ZRO, IX/2 (17), 2003., 17-32; ISTI, Arheološke potvrde…: IV. Kučiće u srednjem vijeku –  Neka topografska i kronološka pitanja, ZRO, X/1(18), 2004., 13-21; ISTI, Arheološke potvrde…: V. Prastara pješačka komunikacija od Kučića k Omišu (Kučiće – Svinišće – Podašpilje – Imber – Borak / Omiš) i arheološke naznake uz trasu, ZRO, X/2(19), 2004., 23-34.