Božić - blagdan Kristova rođenja - obiteljski je blagdan. A blagdan uključuje želje svojstvene svakom ljudskom biću, da živi sretno, u slobodi, u skladnom ljudskom zajedništvu, u kršćanskoj ljubavi, miru i razumijevanju među ljudima i narodima. Hrvati su od davnih vjekova njegovali te kršćanske, katoličke svetinje i temeljne, općeljudske moralne vrijednosti, a nametnuto im je moralno bezakonje i genecidni rat do istrebljenja.            U očekivanju blagdana Kristova rođenja treba reći Europi i svijetu da i hrvatski narod ima pravo na sretan život u slobodi i miru, ima pravo na izlazak iz tame u svjetlost. Krist je došao na svijet da svojom smrću oslobodi, otkupi i spasi čovječanstvo, a uskrsnućem je pokazao put duhovne obnove, očišćenja, preporoda. To pravo - pravo na preporod, duhovnu obnovu i novi život - pripada i hrvatskom narodu.            U radosnom božićnom raspoloženju razmišljamo o preporodu i želimo naznačiti neka, za hrvatski narod bitna, pitanja kao što su stabilnost braka i obitelji, njegovanje osjećaja ljubavi i međusobnog razumijevanja, poticanje želje za potomstvom, moralna preobrazba, sloga i jedinstvo hrvatskoga naroda. 

1. STABILNOST BRAKA I OBITELJI           

Obitelj je osnovna društvena jedinica koja se zasniva na zajedničkom životu emocionalno i krvnim srodstvom povezanih osoba, najčešće roditelja i djece, ali tu ulaze još i bake, djedovi, tetke, stričevi i drugi članovi. U njoj se objedinjuju biološko-reproduktivna, odgojna, gospodarska, društveno-kulturna, moralna, religijska i domoljubna funkcija. Ona je vrelo i nositeljica života. Održala se tijekom stoljeća i tisućljeća pa ima dugu povijest i tradiciju.            Obitelj se zasniva na braku i ljubavi. Ljubav je temelj zajedničkog života u braku, a trajna bračna povezanost - uvjet je obiteljske sreće i oživotvorenja odgovornog roditeljstva. U braku i obitelji ljudi zadovoljavaju svoje osnovne potrebe: intimne spolne i emocionalne, materijalne i duhovne, psihosocijalne i kulturne, potrebu za ljubavlju i potomstvom. Toplinu obiteljskog doma ne mogu pružiti ni nadoknaditi neke druge ustanove.            Posebno bitne i nezamjenjive su biološko-reproduktivna i odgojna funkcija obitelji. U njoj se rađaju novi članovi ljudske zajednice i u njoj počinje proces njihova ljudskog razvitka i izgrađivanja. U toj intimnoj obiteljskoj sredini pojavljuju se prva osjetna zapažanja, prve predodžbe o svijetu i životu, oblikuju se prvi pojmovi, formiraju stavovi, uspostavljaju odnosi, prihvaćaju vrijednosni kriteriji o tome što je istinito, moralno, dobro, lijepo, humano, pošteno, sveto, čovječno.            Djetetu je potrebna podrška i pomoć u razvitku. Samo roditelji i članovi obitelji mogu pružiti toliko razumijevanja, strpljenja, upornosti, suosjećanja, nesebičnog odricanja i pomoći koliko je djeci potrebno u procesu njihova podizanja i razvitka. Zato je odgojna funkcija obitelji najstarija i najvažnija njezina funkcija. Druge odgojne ustanove, kao što su škole, domovi itd., ne mogu ostvariti onu blisku, neposrednu, intimnu, toplu emocionalnu, ljubavlju protkanu atmosferu, koja je djeci i mladeži prijeko potrebna. Zbog toga je obitelj tijekom povijesti bila i ostat će glavni i nezaobilazni odgojni čimbenik. A danas u razdoblju opće otuđenosti, emocionalne izoliranosti i osjećaja samoće, ona se održala kao mala oaza tako potrebnih intimnih, toplih i punovrijednih ljudskih kontakata.

2. SMISAO ZA LJUBAV I MEĐUSOBNO RAZUMIJEVANJE           

Ljubav je plemeniti osjećaj privrženosti, odanosti, međusobne povezanosti i pripadnosti. Ona je osjećajna osnovica dobroga, uzvišenog, snažnog, toplog i humanog. U svojoj biti je nesebična, plemenita, čovječna. Očituje se kao najljudskiji odnos među ljudima. Nju obilježava bitno jedinstvo osjetilnih i duhovnih doživljaja. Zato ona oplemenjuje, obogaćuje život, očovječuje čovjeka. Ljubav je škola altruizma u kojoj se oplemenjuju ljudski karakteri.            Čuvstvo ljubavi može se svesti na požudu, zadovoljenje nagona, ali se može i uzdići do plemenitog čuvstva ljubavi prema Bogu i čovjeku, prema svemu što je ljudsko, plemenito, sveto i humano. Upravo je to jedno od temeljnih zadaća odgoja za humane odnose i odgovorno roditeljstvo. U tom pravcu moramo usmjeriti odgojna nastojanja u školi i u obitelji. Posebno povoljne mogućnosti su u obitelji. Ona može i treba postati odgojna sredina za njegovanje i poštovanje ljudskog dostojanstva, za izgrađivanje humanih odnosa kako među supružnicima tako i među roditeljima i djecom. Obitelj može i treba biti uzor, prva škola istinski ljudskih međuljudskih odnosa.            Ljubav je temelj prihičke uravnoteženosti. Ona osigurava harmoniju življenja. S motrišta stabilnosti braka i obitelji posebno mjesto pripada bračnoj ljubavi, ljubavi među supružnicima. Ona je stožer braka, emocionalna osnovica zdravih obiteljskih odnosa i sreće. M. Szentmártoni u knjizi Svijet mladih upozorava na četiri obilježja bračne ljubavi:            Prava ljubav je djelatna, zahtijeva napor i trud i samo takva angažirana ljubav može biti osnova trajnog i dobrog bračnog života.             Ljubav pretpostavlja i traži obostranost, ona je zajednička zadaća, održavanje sustava u kojem se nalazi njih dvoje.            Ljubav je spajanje različitosti, njoj ne smeta individualnost i posebnost pojedinog partnera.            Prava ljubav stalno se mijenja, fleksibilna je, svaki dan drukčija, nova. Zato je treba stalno obnavljati i njegovati. U sustavu pripremanja za obiteljski život, mladež treba sustavno odgajati za takvu istinsku i pravu ljubav. 

3. ŽELJA ZA POTOMSTVOM - HUMANA REPRODUKCIJA           

Radujući se slavlju Kristova rođenja i rođenju države Hrvatske, hrvatski narod mora razmišljati i o rađanju djece, jer mu samo rađanje može osigurati biološki opstanak. Djeca su radost roditelja, obitelji i narodne zajednice. Ona osiguravaju smjenu generacija, omogućuju kontinuitet življenja, pretpostavka su i svjedočanstvo života, temelj budućnosti i narodnog održanja. Ona su dar Božji. Zato je posebno važna zadaća razvijanja želje za potomstvom.            Rađanje djeteta nije samo lijep, intimni i privatni doživljaj za majku, oca i ostale članove obitelji, nego je to i društveni događaj prvoga reda. Radi se o humanoj, ljudskoj reprodukciji, reprodukciji novih generacija, reprodukciji društva, bez koje svaka druga reprodukcija gubi svoj smisao. Zato odgojna nastojanja i populacijska politika moraju težiti tomu da svi potencijalni roditelji žele djecu, da ih rađaju, vole i pravilno odgajaju.            U Hrvatskoj stopa prirodnog prirasta pučanstva (natalitet) stalno opada. Pokazano u odnosu jedno rođenje na tisuću stanovnika ovako izgleda:

Nakon toga je čak dobila negativne predznake. Hrvatska je među vodećim zemljama u svijetu po iseljavanju i među posljednjim po stopi nataliteta. Usljed toga proces depopulacije već je započeo i prijeti izumiranjem pučanstva, a srbo-četnički genocidni rat donio je masovna ubijanja, raseljavanja, nova iseljavanja i česte pobačaje.Zbog zabrinjavajućeg pada nataliteta i ugrožene normalne reprodukcije pučanstva, danas su u Hrvatskoj rađanje i pronatalitetna populacijka politika životna pitanja. Ako je rađanje novih ljudi sastavni dio društvene, humane reprodukcije, onda u tome ne može i ne smije biti zanemaren ni društveni interes. Stoga, uz puno uvažavanje međunarodno priznatoga roditeljskog prava da sami slobodno i odgovorno odlučuju o broju djece i o vremenu njihova rađanja, odgojna nastojanja, socijalna i populacijska politika, moraju odlučnije i sustavno u mladih razvijati želju za potomstvom, razvijati osjećaj materinstva i očinstva, što bi trebalo rezultirati time da se odlučuju za brak i za rađanje većeg broja željene djece i tako osiguraju toliko potrebnu humanu reprodukciju. U Hrvatskoj je to ne samo vrlo aktualna nego i rodoljubna zadaća.            Istina je da su prilike vrlo teške, a uvjeti nepovoljni, ali vitalnost se naroda i očituje u tomu da, prema onoj narodnoj: "Na muci se poznaju junaci", i u vrlo teškim prilikama ljudskom reprodukcijom osigurava svoj opstanak. S druge strane, pedagoško iskustvo kazuje da se i u nepovoljnim materijalnim uvjetima uspješno odgajaju čestiti, sposobni i odgovorni ljudi, potpune osobnosti i snažni karakteri. Razumije se da pronatalitetna populacijska politika treba poticati roditelje da se odlučuju za rađanje te da stalno i sustavno mora pomagati obiteljima s većim brojem djece. 

4. MORALNA PREOBRAZBA           

 Nakon teške moralne krize i obezvređivanja vrijednosti Hrvatskoj je, kao kruh svagdašnji, potrebna moralna preobrazba. Nagovještaji takve preobrazbe mogle bi biti konkretne mjere:            U društvenom životu i u svim kontaktima među ljudima dosljedno treba uvažavati kulturu ponašanja i ophođenja, preferirati poštenje, čestitost, marljivost, osjećaj dužnosti i odgovornosti, principijelnost, pravednost, karakternost; sredstva javnog priopćavanja, kulturne ustanove, izdavačke, športske, političke i druge organizacije u svom djelovanju moraju dosljedno poštovati etičke kriterije.            Sustavno treba prevladavati raskorak između riječi i djela, pooštriti zakonske sankcije protiv svih oblika kriminalnog ponašanja, a životnu praksu mora se uskladiti s proklamiranim etičkim načelima.             Iz svih oblika društvenih odnosa treba sustavno uklanjati amoralne postupke, nedolično ponašanje, korupciju, spekulaciju, protekciju, karijerizam i druge poroke; onemogućiti i kažnjavati neodgovorna javna etiketiranja, klevetanja, ismijavanja, povrede ljudskog dostojanstva, nekorektne obračune i razračunavanja.            Na tržištu rada treba uvažavati samo stručnost; jedini kriterij u odabiru i stimuliranju kadra mora biti svarni rad, njegova učinkovitost i produktivnost, odnosno radne sposobnosti i odnos prema radu. Stručne udruge i organizacije moraju izraditi moralne kodekse pa od svojih članova zahtjevati da ih se dosljedno pridržavaju.            Treba podupirati konkretne mjere reafirmiranja odgojne funkcije obitelji, škole, svih odgojnih ustanova i drugih čimbenika te tako stvarati povoiljne uvjete za uspješno odgojno djelovanje, jer je ono temeljna pretpostavka moralne preobrazbe. 

5. VJERA U BOGA I HRVATSKA SLOGA           

 Ostvarili smo snove naših djedova i pradjedova, izborili smo hrvatsku državnost i međunarodno priznanje Republike Hrvatske, ali srbo-četnička agresija još nije okončana, hrvatski narod i domovina još su u opasnosti. Moramo osloboditi svaki kutak Lijepe naše, povratiti prognanike i emigrante na njihova pradjedovska ognjišta, izgraditi im domove, zaustaviti iseljavanje Hrvata, omogućiti i ostvariti gospodarsku, kulturnu, moralnu i duhovnu preobrazbu. Sve to traži mnogo napora i odricanja, pretpostavlja slogu i narodno jedinstvo.Nije vrijeme za međusobne prepirke i obračune. Ostavimo ih za bolja vremena. Danas nam je potrebna sloga. Ona je naša rodoljubna dužnost i moralna obveza.            Neka nas razmišljanja o Kristovu rođenju i njegovoj žrtvi za čovjekovo spasenje sjedine u jednu veliku kučićku i hrvatsku obitelj koja će složno prebroditi sve teškoće, svladati opasnosti i ostvariti potpuni suverenitet, kao i gospodarski i kulturni prosperitet naših Kučića, Dalmacije i cijele lijepe naše domovine Hrvatske.                                                                                                                                                                            

 


Zov rodnih ognjišta, 1995. br.1 (1)