Hrvatsko školstvo ima dugu povijest i bogatu tradiciju kao i školstvo drugih europskih zemalja. Međutim, stalno je bilo iskorištavano u korist tuđinskih vlasti, što je stvaralo teškoće u njegovu razvitku, poglavito u razdoblju monarhističke i tzv. socijalističke Jugoslavije. Zanemarivani su i potiskivani obrazovni sadržaji i odgojne vrijednosti iz područja hrvatske nacionalne kulture kao i općeljudske vrijednosti zapadnoeuropske kršćanske civilizacije. Ideologizirano usmjereno obrazovanje sedamdesetih i osamdesetih godina minulog stoljeća još više je pojačalo tendenciju zapostavljanja obrazovnih dobara i odgojnih vrijednosti.

Stvaranjem Hrvatske države učinjene su prijeko potrebne promjene: revizije i donošenje novih školskih zakona, korekcije u školskom sustavu (ponovno uvođenje gimnazija i obrtničkih škola, izmjene u strukovnom školstvu), pročišćavanje a potom i izmjene nastavnih planova i programa u svim školama, uklanjanje ideologiziranih predmeta iz nastavnih planova i sadržaja iz nastavnih programa, povratak vjeronauka u škole, izmjene u načinu financiranja. Pokrenute su i brojne mjere unapređivanja odgojno - obrazovne djelatnosti. Temeljitija i dalekosežnija preobrazba ipak nije učinjena. Sada se postavlja pitanje: Kako dalje?

Smisao odgojne preobrazbe

 

Nacionalno-politička i demokratska preobrazba u Republici Hrvatskoj pretpostavlja i traži odgojnu preobrazbu, tj. preobrazbu odgojno-školskog sustava. Danas je općenito prihvaćena spoznaja u međunarodnim relacijama da je dobar odgoj i odgovarajući školski sustav osnova svakoga napretka - znanstvenog, tehnološkog, gospodarskog, kulturnog, moralnog, socijalnog i da su najrentabilnija ulaganja - ulaganja u odgoj, obrazovanje i izgrađivanje ljudi - nositelja napretka i razvitka.

U suglasju s tim hrvatska prosvjetna politika mora uzimati znanje, sposobnosti i pozitivne ljudske odlike kao bitni čimbenik svakoga napretka. Stoga ulaganje u odgoj i obrazovanje smatramo najvažnijom investicijom u programima razvitka. U takvom poimanju napretka i razvitka odgojno-školski sustav se pojavljuje kao vrlo važna sastavnica ukupnog nacionalnog, gospodarskog i kulturnog preobražaja koja, ujedno, hrvatskoj mladeži i svim građanima Republike Hrvatske otvara široke perspektive materijalnoga i duhovnog života.

Odrednice ili načela preobrazbe

           

Da bi moglo udovoljiti gore naznačenim zadaćama hrvatsko školstvo i odgajanje se, na najbolji mogući način, mora vratiti svojim kulturnim i moralnim tradicijama i na njima odgajati hrvatsku mladež. Zato se mora oslanjati na najvrjednije stečevine hrvatske kulture i njegovati u mladeži sve one vrijednosti koje su prepoznatljive za tu kulturu i nacionalno biće hrvatskoga naroda i koje odgoj hrvatske mladeži produhovljuju i čine ga uljudnijim.

Utemeljujući se u pozitivnim tradicijama hrvatskog odgoja i škole, školski sustav i svekoliko odgajanje u Republici Hrvatskoj treba gajiti i dalje razvijati hrvatsku kulturu, ističući njezinu posebnost i težeći zadovoljenju hrvatskih nacionalnih potreba. Uz to treba, onim što je europsko i svjetsko u hrvatskoj tradiciji, težiti daljnjem razvijanju tog zajedničkog, radi podupiranja kulturnog, tehnološkog, gospodarskog i životnog približavanja onim zemljama i narodima u Europi i u suvremenom svijetu na koje smo životno usmjereni.

Poznato je da je danas u školama, a i u društvenom životu, prenaglašeno stjecanje znanja - obrazovanje, a zanemareno je ljudsko izgrađivanje, njegovanje pozitivnih ljudskih odlika kao što su: poštenje, čestitost, karakternost, marljivost, osjećaj dužnosti i odgovornosti, smisao za ljudske vrijednosti, riječju, zanemarena je moralno-vrijednosna sastavnica života, zanemareno je ljudsko odgajanje.

Posljedice su moralna kriza, nepoštenje, nepravda, nasilje, terorizam, kriminal, masovna tjelesna, moralna i duhovna stradanja djece i mladeži, a mladi su naše nade i naša budućnost.

Svrha je ove male pedagoške rasprave upozoriti sve nasrtavnike - odgajitelje, roditelje i prosvjetne vlasti na glavne smjernice hrvatske odgojne preobrazbe i naznačiti putove prevladavanja jednostranog intelektualističkog učenja gole faktografije, u korist cjelovitog izgrađivanja, obogaćivanja i oplemenjivanja ljudske osobnosti. Načelima ili odrednicama koje interpretiramo u daljnjem tekstu dane su uporišne točke i osnovni pravci preobrazbe u području školstva, ali i sveukupne odgojno-obrazovne djelatnosti u nas, uključujući i obiteljski odgoj.

           

1. Rasterećenje obrazovnih sadržaja i programa

 

Jedna od velikih slabosti naslijeđenog školskog sustava je tzv. didaktički materijalizam. Nastavni programi, udžbenici, predavanja, pretrpavani su podacima, brojnim činjenicama, faktografijom. Reproduktivni zadaci onemogućavali su produktivne. Učili su se gotovi podaci, a malo su se razvijale sposobnosti. Pretrpani programi i težnja za obradom svih tih podataka preopterećivali su učenike i onemogućavali razvitak njihovih sposobnosti i odgojno djelovanje. Stoga obrazovne sadržaje, programe i udžbenike treba rasteretiti.Naše vrijeme traži znanje, ali još više razvijanje sposobnosti - sposobnosti učenja, promatranja, govornu sposobnost, sposobnost pismenog izražavanja, kritičkog i stvaralačkog mišljenja, stvaralačkog rješavanja problema. Zato težište odgojnog rada mora biti na razvijanju sposobnosti, rješavanju produktivnih zadataka i problema.

Smisao suvremenog odgoja i obrazovanja nije u postizanju enciklopedijskih znanja, nego u razvijanju sposobnosti samostalnog učenja, praćenja novih znanstvenih postignuća, samostalnoga stjecanja znanja, sposobnosti samoobrazovanja, stvaralačke primjene znanja na svim područjima čovjekovog života i djelovanja.

2. Raznovrsnost sustava

Život je vrlo raznovrstan a ljudi različiti. Različite su im želje, sposobnosti, htijenja i zalaganja; različite su profesije i mogućnosti ljudskog djelovanja. Odgojno-obrazovni sustav treba odražavati te razlike omogućujući pojedincima izbor različitih putova školovanja, odnosno izbor najprikladnijh škola i programa, poglavito na razini srednjeg i visokog školstva.

Raznovrsnost je znakovito obilježje hrvatskoga školstva sve do poslijednjih desetljeća komunističke vlasti. U demokratskoj Hrvatskoj treba se vratiti i toj tradiciji uvođenjem izbornih predmeta, zahtjevnijih i manje zahtjevnih programa, privatnih i vjerskih škola, općeobrazovnih gimnazija i različitih strukovnih, obrtničkih i umjetničkih srednjih škola, kao i drugih mogućih putova pripremanja i osposobljavanja mladeži za život. Svakom mladom čovjeku treba omogućiti da postigne zvanje, odgajanje i obrazovanje u suglasju s njegovim željama i mogućnostima.

3. Kakvoća umjesto količine

Uvjeravajući svijet u uspješnost tzv. socijalističkog društva, komunisti su ga obmanjivali brojčanim podacima o broju škola i učenika, fakulteta i studenata, diploma i titula. Težnja za statističkim, količinskim pokazateljima potpuno je potisnula kakvoću. Rezultat je bio opća kriza - odgojna, školska, kulturna, vrijednosna, društvena.

Količina, razumije se, nije nevažna, ali je kakvoća važnija. Vrijedi to za svaku produkciju, a poglavito kada je riječ o ljudima. Zato u školama svih vrsta i stupnjeva i u svakoj odgojno-obrazovnoj djelatnosti težište mora biti na kvaliteti, kakvoći rada i postignutim rezultatima. Kriteriji moraju biti objektivni, dosljedni, ali i vrlo strogi. Ocjena ima smisla i stvarnu vrijednost samo kada je odraz postignutih rezultata. Neka se svatko razvija u skladu sa svojim mogućnostima i zalaganjem. Školske svjedodžbe moraju postati prava svjedočenja o postignutim učincima. Mora im se povratiti ugled i priznati valjanost u životu i u daljnjem školovanju.

4. Afirmacija odgojnoga djelovanja

Škola je u svojoj biti odgojna ustanova. U suglasju sa svojim temeljnim zadacima - materijalnim, funkcionalnim i odgojnim - ostvarivati mora sklad misli, riječi i djela; pružati znanja, razvijati sposobnosti i pozitivne ljudske odlike; obrazovati i odgajati svoje učenike; oplemenjivati njihovu svijest i savjest, njegovati smisao za vrijednosno doživljavanje. Odbacivanjem komunističke ideološke indoktrinacije i manipuliranja odgojem , ne smijemo odbaciti i onu istinski ljudsku odgojnu funkciju škole.

Škola kao odgojna ustanova mora pružati svojim učenicima pored obrazovnih sadržaja i bogatstvo odgojnih vrijednosti; mora ih dobro informirati i ljudski formirati. Stoga odgojnu ulogu škole treba ostvarivati i kao opće odgojno načelo u nastavi svih školskih predmeta i kroz ostale nastavne predmete s naglašenim specifičnim odgojnim zadaćama. Usmjerba na sustavno odgojno djelovanje pretpostavlja i traži odgajanje mladeži za kulturu međuljudskih odnosa u obitelji, školi i u svim područjima društvenog života, traži domoljubni odgoj i njegovanje smisla za općeljudske, nacionalne i osobne vrijednosti, traži angažirani odgoj u duhu bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja.

5. Skladno pedagoško djelovanje

 

Uspješno odgojno djelovanje podrazumijeva međusobno potpomaganje različitih odgojnih čimbenika i utjecaja, njihovo djelovanje u istom pravcu, postojanje određene koordinacije takvoga djelovanja.

U nas je ta pedagoška spoznaja dosta zanemarena. Stihija života potiskuje, a često i onemogućuje pozitivna odgojna nastojanja. Negativni primjeri vrlo su brojni. Idoli potiskuju i zamjenjuju ideale. Što jedni grade drugi razgrađuju. Takva klima posve je nepovoljna za odgojno djelovanje.

Demokratsko društvo mora reafirmirati obezvrijeđene etičke, religijske, nacionalne i druge vrijednosti. Moralni kriteriji moraju postati regulatori društvenog života. Nekulturnom ponašanju, pornografiji i kiču, industriji nekulturne zabave, noćnim lutanjima, kriminalnim aktivnostima i traženju smisla u besmislu života - moraju se postaviti određene granice. Suprotno tomu pozitivna pedagoška nastojanja moraju se potpomagati, usklađivati, koordinirati utjecaje pojedinih odgojnih čimbenika - obitelji, škole, Crkve, svih odgojnih i kulturnih ustanova, medija i drugih čimbenika koji imaju utjecaj na mlade ljude u procesu njihova ljudskoga oblikovanja i pripremanja za život. U tomu je smisao i značenje pedagoškog zakona skladnoga pedagoškog djelovanja, a njegovo poštovanje osigurava učinkovitost pozitivnih odgojnih nastojanja. 

 

                                                                           

                                                                              Zov rodnih ognjišta, 2001. br.2 (13)