RAZGOVOR S GOSPODINOM MATOM RABOTEGOM, DRŽAVNIM TAJNIKOM MINISTARSTVA OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE, KOJI JE PODRIJETLOM KUČIĆANIN

ZRO: Gospodine Raboteg, na početku našim čitateljima navedite neke vaše osnovne biografske podatke, obrazovanje, te neke bitnije crtice iz bogate profesionalne karijere.

Rođen sam 30. ožujka 1948. u Splitu. Do polaska u školu često sam boravio u Kučićima, pa i kasnije tijekom ljetnih praznika.

Otac mi je Mirko Raboteg, a majka Ana, djevojačkog prezimena Marunčić. Oboje mojih roditelja rođeni su u Kučićima.

Oženjen sam. Moja se supruga zove Ljiljana. Imam sina Tomislava, rođenog 1974.g., i kćerku Anu, rođenu g. 1979.

Što se mog obrazovanja tiče, mogu izdvojiti sljedeće: Osnovnu i srednju školu završio sam u rodnom Splitu. Godine 1972. diplomirao sam elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu Sveučilišta u Zagrebu. Bio sam aktivno uključen u pokret hrvatskih sveučilištaraca na splitskom Elektrotehničkom fakultetu tijekom ''Hrvatskog proljeća'' 1971. godine, zbog čega sam odmah po diplomiranju morao na neko vrijeme napustiti Split, jer mi je prijetilo hapšenje. O tim događanjima i mojoj skromnoj ulozi u njima Matica Hrvatska je objavila poseban sažetak. Od 1976. do 1990. g. završio sam niz specijalističkih obuka u USA, UK, Njemačkoj i Švedskoj. Kao inženjer elektronike bio sam zaposlen u Mornaričkom elektronskom zavodu u Splitu. Završio sam g. 2000. poslijediplomski tečaj za upravljanje obrambenim resursima (Defence Resources Management course) u USA, u US Navy Postgraduate School in Monterrey, namijenjen višim vojnime i civilnim dužnosnicima iz obrambenih organizacija stranih zemalja. Trenutno sam državni tajnik u Ministarstvu obrane RH u mom drugom mandatu (od siječnja 2008.), a na vaš upit o mojoj profesionalnoj karijeri odgovoriti ću, vraćajući se kronološki unatrag, sljedeće:

Od srpnja 2004. g. državni sam tajnik u Ministarstvu obrane RH u prvom mandatu;
od siječnja 2004. pomoćnik ministra za materijalne resurse u Ministarstvu obrane RH,
u vremenu od 1998. do 2002. g. obnašam dužnost načelnika Uprave za komunikacije u Ministarstvu obrane RH, a po povratku sa školovanja iz USA umirovljen sam u činu brigadira hrvatske vojske. Od 1996. do 1998. g. načelnik sam veze, kripto-zaštite i radarske službe motrenja i obavješćivanja u Hrvatskoj ratnoj mornarici. U periodu od 1994. do 1996. g. vršim dužnost načelnika Područnog odjela Split, Uprave za komunikacije i informacijsku tehnologiju Ministarstva obrane RH, odgovoran za izgradnju komunikacijsko informatičke infrastrukture Ministarstva obrane RH u naše četiri županije: Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj.

Tijekom operacije „Oluja“ 1995. g. bio sam načelnik veze operativne grupe Zadar i operativne grupe Šibenik pri III. Zbornom području Split.

Godine 1993. i 1994. bio sam načelnik veze III. zbornog područja Split, u vremenu od listopada 1991. do 1993. g. obnašao sam dužnost načelnika veze IV. gardijske brigade ''Pauci'', od lipnja 1991. do listopada 1991. g. bio sam zapovjednik voda veze 4. gardijske brigade, od 1976. do 1991. g. kao inženjer za ugradnju, održavanje i razvoj komunikacijskih i C4I (Command Control Computer Communication Inteligence) sustava radio sam u Mornaričkom elektroničkom zavodu u Splitu, u vremenu od 1972. do 1976. g. radio sam u tvornici "Nikola Tesla" u Zagrebu, gdje sam kao inženjer ispitivač bio angažiran u ispitivanju i puštanju u pogon međunarodnih telegrafskih centrala u bivšem SSSR-u.

Govorim engleski jezik aktivno, a služim se i ruskim (pasivno). Hobi mi je trčanje i boravak u prirodi, te čitanje.

Nositelj sam sljedećih odličja: Spomenice domovinskog rata 1991. - 1992., Spomenice domovinske zahvalnosti, medalje ''Oluja'', medalje IV. gardijske brigade ''Pauci'', Odličja hrvatskog pletera, Odličja hrvatskog trolista, uz njih dobitnik sam brojnih nagrada i pohvala ministra obrane RH, načelnika Glavnog stožera OS RH i podređenih zapovjednika.

ZRO: Ukratko nam opišite vaše dužnosti i obaveze državnog tajnika ministarstva obrane?

Državni tajnik Ministarstva obrane nadležan je za određeno funkcionalno područje u ministarstvu i odgovara ministru obrane i Vladi RH, koja ga je imenovala na tu dužnost, za sve poslove, programe, projekte i aktivnosti iz svoga funkcionalnog područja.

U svome drugom mandatu u Ministarstvu sam obrane jedan od tri državna tajnika, odgovoran za funkcionalno područje materijalnih resursa i financija. Postoje još i državni tajnik za ljudske resurse i državni tajnik za obrambenu politiku.

U svom prvom mandatu bio sam jedini državni tajnik u Ministarstvu obrane.

Materijalni resursi u Ministarstvu obrane obuhvaćaju sve projekte izgradnje, opremanja i modernizacije svih triju grana Oružanih snaga RH uključujući naoružanje i vojnu opremu, komunikacijsko informacijsku potporu i graditeljsku infrastrukturu.

S obzirom na značaj područja koje pokrivam kao i s obzirom na svoje iskustvo i godine i formalno sam određen da zamjenjujem ministra u njegovoj izočnosti, da ga zastupam na sjednicama Vlade RH, zasjedanjima Hrvatskog sabora, kada se raspravljaju i donose pravni akti koji se odnose na Ministarstvo obrane, kao i u susretima sa stranim dužnosnicima.

ZRO: Odnedavno Republika Hrvatska je članica NATO saveza. Trebalo je prilagodbe i pripreme do toga, dugo očekivanog cilja. Što to znači, u najosnovnijem, za našu zemlju?

Ulazak u NATO savez završni je čin višegodišnjeg procesa transformacije naših oružanih snaga koje su izašle iz našeg domovinskog, svenarodnog i obrambenog rata kao velika, dobro organizirana i nadasve učinkovita oružana sila, koja je obranila zemlju od znatno nadmoćnijeg agresora i stvorila uvjete za daljnji mirnodopski razvoj.

Razumljivo je da se nakon rata mijenjaju strateški prioriteti od obrane zemlje prema obnovi i izgradnji, ekonomskom razvoju i ukupnom poboljšanju standarda svih hrvatskih građana, čemu smo i težili kada smo se borili za svoju samostalnu državu.

Da bi to bilo moguće, bilo je nužno državne institucije transformirati i preustrojiti tako da odgovore zahtjevima mirnodopskog razvoja.

To je u prvom redu značilo smanjenje obrambenih troškova, ali ne tako da se dovede u pitanje obrambena sposobnost zemlje nego promjenom obrambenog koncepta od individualne obrane, kada smo sami razvijali sve obrambene sposobnosti i zato plaćali skupu cijenu, prema konceptu kolektivne obrane osloncem na obrambene kapacitete NATO saveza kao najveće obrambene asocijacije zemalja zapadne demokracije.

To nam omogućava da sa manjim troškovima, koje izdvajamo za obranu, podižemo kvalitetu na račun kvantitete smanjenjem brojčane veličine naših oružanih snaga uz istovremenu profesionalizaciju. Omogućava nam znatnije ulaganje u modernizaciju i opremanje kroz prioritizaciju ulaganja i razvoj ciljanih sposobnosti kojima doprinosimo sposobnostima NATO saveza, dok se one vojne sposobnosti za koje je potrebna posebno skupa oprema ostvaruju osloncem na sustav kolektivne obrane.

Pri tome treba imati u vidu da Republika Hrvatska i dalje sama razvija one obrambene sposobnosti za koje procjenjujemo da su od vitalnog interesa za nacionalnu obranu, premda možda nisu na listi prioriteta onih vojnih sposobnosti koje su od interesa za NATO savez.

Dug je put koji smo morali prevaliti u procesu transformacije naših oružanih snaga da bismo postigli zahtijevane standarde glede strukture, obuke, procedura, i interoperabilnosti s vojnim snagama NATO saveza, da bi smo dobili ono što danas imamo, a to su oružane snage primjerene po veličini našim ekonomskim potencijalima, dobro uvježbane, razmjerno dobro opremljene, pokretljive, razmjestive, s mogućnošću provođenja civilno vojnih zadaća u zemlji kao i sudjelovanja u združenim operacijama održanja mira izvan granica naše zemlje.

Na tom putu do punopravnog članstva prošli smo sedam godišnjih ciklusa tzv. Akcijskog plana za članstvo (Membership Action Plan ili MAP ciklusi) uz zajednički napor naših saveznika iz NATO zemalja i svih pripadnika naših Oružanih snaga.

Međutim, članstvo u NATO savezu nije samo uspjeh naših oružanih snaga nego i cijele države jer se samo manji dio kriterija za punopravno članstvo odnosi na oružane snage, a veći dio na dostizanje demokratskih standarda zemalja s kojima dijelimo isti sustav vrijednosti, a to su standardi parlamentarne demokracije, vladavine prava, slobode mišljenja i tržišnog, socijalno osjetljivog gospodarstva.

Članstvo u NATO savezu je velika prilika i za hrvatske tvrtke da ravnopravno sudjeluju u svim natječajima za infrastrukturne i druge projekte opremanja i izgradnje vojnih kapaciteta kako u područjima operacija tako i u zemljama članicama NATO saveza.

I na kraju bih dodao, da u proteklih 60 godina, otkad postoji NATO savez, dvije zemlje članice nikada nisu međusobno ratovale, niti je neka zemlja članica Saveza bila napadnuta od neke zemlje nečlanice, što u našem slučaju znači da je ulaskom u NATO savez Republika Hrvatska konačno osigurala svoj teritorijalni integritet i da više nitko ne će moći ugroziti našu krvlju stečenu nezavisnost, a da pri tome ne riskira sukob s ovim najmoćnijim vojnim savezom.

ZRO: Da li nas u sklopu članstva u toj Sjevernoatlanskoj vojnoj integraciji očekuje daljnja modernizacija naših oružanih snaga?

Modernizaciju naših oružanih snaga provodimo ne samo zbog članstva u NATO savezu nego u prvom redu radi naših vlastitih interesa, kako bi uvođenjem novih oružnih sustava smanjili operativne troškove korištenja zastarjele opreme i povećali obrambene sposobnosti zemlje. Također, korištenjem najmodernijeg osobnog naoružanja i opreme, poboljšanjem uvjeta života i rada u vojarnama, te uvođenjem suvremenih standarda u obuci, omogućit ćemo našim vojnicima da se maksimalno obučeni i pripremljeni suoče sa svim izazovima koji se mogu očekivati u međunarodnim mirovnim misijama, čime se na najmanju mjeru smanjuju sigurnosni rizici.

Modernizacija sve tri grane naših oružanih snaga proces je koji se donosi za plansko razdoblje od 10 godina, predstavljen je u strateškom dokumentu koji se zove Dugoročni plan razvoja OS RH 2006. – 2015. i dostupan je na WEB stranici Ministarstva obrane.

ZRO: Spomenuli ste da Republika Hrvatska sudjeluje u međunarodnim mirovnim misijama, što nam možete o tome reći?

Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u izgradnji mira i sigurnosti u svijetu. Trenutno hrvatski vojnici, dočasnici i časnici sudjeluju u 11 misija UN-a, u jednoj misiji EU-a s ukupno 148 pripadnika i u Afganistanu s gotovo 300 vojnika.

Republika Hrvatska je nastavila s jačanjem napora u pružanju potpore angažmanu međunarodne zajednice u uspostavi sigurnosti i stabilnosti te izgradnji i obnovi Afganistana u mirovnoj operaciji ISAF, koja se provodi pod mandatom UN-a i pod vodstvom NATO-a. Sudjelovanjem u ISAF-u naša zemlja iskazuje dugoročno opredjeljenje i spremnost da dijeli vrijednosti i prioritete NATO-a, da je voljna i spremna preuzeti svoj dio tereta i odgovornosti u izgradnji sigurnijeg svijeta sukladno svojim mogućnostima i vojnim sposobnostima koje stalno razvija.

Nije pretjerano ako kažem da su naši vojnici u mirovnim misijama diljem svijeta najbolji ambasadori naše zemlje. To nije samo moje mišljenje. Njega dijele i naši saveznici koji posebno cijene borbeno iskustvo naših vojnika stečeno tijekom domovinskog rata. Ugled među saveznicima izgrađen je na profesionalnom izvršavanju zadaća, a poštovanje od strane domicilnog stanovništva naši vojnici su zaslužili, gdje god su raspoređeni u misijama uspostave mira, uvažavanjem dostojanstva i kulturnih posebnosti lokalnog stanovništva i svojim senzibilitetom prema njihovim patnjama.

ZRO: Vratimo se našim Kučićima s kojima ste sigurno vezani lijepim sjećanjima, možete se prisjetiti nekih?

Kučiće su za mene mirisi moga djetinjstva, tu su moji korijeni, odatle je sva moja rodbina. Ponosim se što potječem iz kraja gdje su ljudi koji drže do sebe i koji ne daju na se, koji su uvijek dijelili sudbinu svoga naroda i bili spremni podnijeti žrtve za njegovu slobodu kao što su to svjedočili i tijekom našeg domovinskog rata.

Kučićani se nikad nisu zatvarali i uvijek su rado primali gosta, nažalost su i odlazili, većinom iz nužde i prisile, pa nas tako danas ima po cijelom svijetu.

Kučiće i danas, unatoč blizini uglavnom već naveliko urbaniziranog priobalja, djeluju kao jedna skrovita oaza ljepote i sklada Cetine, Mosora i Biokova, gdje čovjek ima osjećaj da je istovremeno i blizu, ali i daleko od živosti Makarske, Omiša i Splita pa može birati želi li odmor u jedinstvenoj ljepoti kanjona Cetine ili u vrevi morskih plaža, i to sve u jednom danu.

Upravo odlasci s rođacima na Cetinu na predio kod ''Otoka'', gdje se od zaseoka Rabotega dolazilo kroz šumu niz strminu kanjona do dijela, gdje je ona tvorila sa svojim rukavcem prirodan otok, cjelodnevni boravak i rad u polju te povratak uzbrdo na mazgi, uspomene su koje s protekom vremena ne slabe nego jačaju. Sjećam se također lutanja po starom gradu (utvrdi) Kunjaku ponad Rabotega kuća ili obilazaka jame Omerovice, koja je pomalo zlokobno ukazivala na svoju prisutnost u neposrednoj blizini naše zajedničke obiteljske kuće u Rabotezima.

ZRO: U pripremi ovog našeg razgovora rekli ste mi da razmišljate o mirovini, te da se nakon toga želite bar malo više vremena vezati za Kučiće. Što to znači?

Zbog svojih profesionalnih obveza i životnog puta, posebno tijekom posljednjih 30-ak godina, koji mi nije ostavljao mnogo vremena za boravak i česte posjete Kučićima, osjećam se nekako dužnikom ne samo prema rodnom selu svojih roditelja i prema svojim ljudima, nego i prema samome sebi, te se nadam da ću taj propust moći nadoknaditi za koju godinu, kada odem u mirovinu, ako me dragi Bog podari zdravljem.

Uostalom, moj otac je pokopan na groblju kod svetoga Luke, u toj grobnici ću i ja jednog dana počinuti, dakle, vraćam se u Kučiće sigurno.

ZRO: Na kraju ovog razgovora u svoje osobno ime, u ime cijelog uredništva i svih čitatelja srdačno Vam zahvaljujem što ste, unatoč zauzetosti i svojim brojnim obavezama državnog tajnika MORH-a, pronašli vremena i rado pristali na razgovor za kučićki župski list „Zov rodnih ognjišta“.

Ja ću na kraju dodati da čitam i pratim naš list ''Zov rodnih ognjišta'', koji me svaki puta obraduje svojim sadržajima, svojim bogatstvom priloga i sudjelovanjem mladih suradnika, što svjedoči o njihovoj vezanosti i ljubavi za svoj kraj.

Meni je čast i zadovoljstvo, što ste mi pružili priliku da se predstavim na stranicama našeg župskog lista.

 

Razgovor vodio: Ćiro Tomasović

 

Zov rodnih ognjišta, 2009. br.1 (28)