O arheološkim nalazima u Podgrađu koncem 19. i početkom 20. stoljeća i o pokusnom istraživačkom iskapanju izvršenom g. 2005. u predjelu zvanom Solioce (blizu sadašnje župne crkve) izvijestili smo u 24. broju Zova (br. 1/2007. na str. 54-58). Sada za zadovoljstvom možemo javiti da je ista istraživačka ekipa iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, voditeljica znanstvena savjetnica mr. sc. Vedrana Delonga sa suradnicima mr. sc. Nikolinom Uroda i tehničkim dokumentaristom-restauratorom Miranom Palčokom, uspješno nastavila započeti posao te u tijeku dvaju sustavnih istraživanja došla do vrlo vrijednih znanstvenih rezultata.

Već u prvoj fazi poduzetoj tijekom jeseni 2005. ustanovljeno je da se zaista radi o važnom nalazištu, što su dali naslutiti i prijašnji slučajni nalazi. Iskopavanja vršena g. 2008., od 22. rujna do 24. listopada, na površini nešto više od 200 m² otkrila su temelje starokršćanske crkvene zgrade s krstionicom i još nekim prostorijama. Da je prostorija uz sjeverni zid te starokršćanske crkve služila za krstionicu nedvojbeno je potvrdio pronađeni krsni zdenac izrađen u obliku križa. U unutrašnjosti nekadašnje crkve pronađeni su, među ostalim, dijelovi žbuke koji svojom obojanošću dokazuju da su zidovi bili oslikani. Našlo se je i predmeta upotrebljavanih u bogoslužju. Utvrđeno je da je na tomu mjestu najprije bila podignuta manja crkva, a potom veća u koju je moglo stati oko 200 vjernika, a vremenski se taj slijed izgradnje i upotrebe može odrediti od 4. do 6. stoljeća. Istraženo je i više grobnica. Za razliku od crkve čiji su temelji otkopani u Gatima, ova je svojim izgledom, opremom i veličinom bila skromnija, ali u Gatima nije pronađena krstionica, a ovdje jest, jedina iz tih davnih vremena do sada pronađena dalje od mora na području Poljica i omiškoga zaleđa.

Iz svega toga slijedi zaključak da je ta crkva imala važnu ulogu u životu kršćana toga kraja u kasnoantičko doba, onu koje imaju župne crkve, što ne znači, dakako, da nije možda u nekoj kasnijoj fazi, kasnoantičkoj ili srednjovjekovnoj, služila i nekim redovnicima za njihovo samostansko bogoslužje, to više što neki nalazi i predaje zabilježene u prošlosti upućuju na mogućnost da je u Podgrađu nekoć bio samostan augustinskoga reda.

U tijeku te faze istraživanja bilo je već nalaza koji su ukazivali na vjerojatnost da se u dubljim slojevima kriju nalazi iz mnogo starijih vremena. Sustavno istraživanje upravo tih dubljih slojeva provedeno u listopadu i strudenomu ove 2009. godine obilato se je isplatilo. Na dubini od oko dva metra pronađeni su ostaci prapovijesne nastambe, poluzemunice s pristupnim putem i dvorištem s mnogo sitnih predmeta od obrađenog kamena i ulomaka keramike, koji nijemo ali sigurno svjedoče da su tu živjeli ljudi u razdoblju starijeg neolitika, prije otprilike 6000 do 5000 godina. Voditeljica istraživanja gospođa Delonga naglašava da keramički ostaci potvrđuju pripadnost tih davnih ljudi tzv. „impresso kulturu“ jadranskoga bazena.

Nadati se je da će Ministarstvo kulture, Županija, Grad Omiš i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, uza svu krizi koja nas muči, smoći potrebna sredstva i za dovršetak istraživanja toliko bogatog nalazišta.

Zov rodnih ognjišta, 2009. br.2 (29)