Još jedan, dvanaesti u nizu „Dan Kučićana „ je iza nas, prisjetit ćemo se nakratko te prve nedjelje mjeseca kolovoza 2008. godine.

Događanja počela su u subotu, 2. kolovoza, ispred naše nove crkve, u prostoru koji se za ovu svrhu pokazao najprikladnijim, ovogodišnji službeni dio programa počeo je kratkim pozdravom člana organizacijskog odbora „ Dana Kučićana „,  te najavljenom predstavom „Priredba“ koju je izveo glumac HNK Split Ilija Zovko.

Priča je to jednog običnog radnika, „bauštelca“, sina Dalmatinske zagore o njegovoj tužnoj životnoj sudbini kojom su uvijek neki drugi upravljali, dublje analizirajući, priču koja oslikava mnoge primjere naših radnika koji su svoj radni vijek proveli radeći „na crno“ po mnogim gradilištima Njemačke i zapadne Europe.

Zbog svoje jednostavnosti i razumljivosti teksta, bliskog zavičajnog izričaja i humoristično pripovjedačkog pristupa, monodrama se uvelike svidjela brojnim posjetiteljima, uglavnom našim mještanima.

Po uhodanom „scenariju“ koji godinama prati ova događanja početkom osmog mjeseca, glavni događaj zbio se u nedjelju, 3. kolovoza kod mjesnog doma.

Ljetni pljusak koji nas je iznenadio u poslijepodnevnim satima ipak nije uspio znatnije poremetiti pripremljenu feštu, tako se sa tek sa malom vremenskom prilagodbom i ove godine održala uvijek zanimljiva utrka „na karetama“.

Kako je padao mrak i polako odmicao ljetni dan, prostor u središte mjesta sve se više punio posjetiteljima, našim Kučićanima, ali i mnogobrojnim stalnim gostima, ove u našem kraju poznate fešte.

Pečeni vol, ukusni i priznati specijalitet ove fešte do noćnih sati pojeden je doslovno do kosti.

Za lijep ugođaj pobrinuo se dobro raspoloženi glazbeni trio „Amor“, lutrija je ove godine nagradama bila nešto bogatija, magare kao njen glavni zgoditak uz ostale raznolike i vrijedne nagrade i ovog je puta bio glavna atrakcija, bogatiji je bio i vatromet kao uvod u završetak ovogodišnjeg susreta „Dan Kučićana 2008“.

Na kraju dana umorni su bili organizatori i svi oni koji su manje ili puno više pridonijeli ovoj fešti, te zajedno sa brojnim sponzorima i donatorima zaslužuju svaku pohvalu.

Pohvalno je svakako što su svoj doprinos susretu Kučićana dali naš župnik i predsjednik mjesnog odbora,  koji su sudjelovanjem i potporom na svoj način dali veliku podršku ovom mjesnom događaju.

Unatoč brojnim događanjima u našoj okolici („Gusarske večeri“ u Omišu, „Festival soparnika“ u Dugom ratu, „Ribarska večer“ u Podstrani, „Alka“ u Sinju...) koji su se ove godine poklopili u istom terminu, posjećenost je bila tek nešto manja nego prethodnih godina.

Pored ovih spomenutih, svjedoci smo još mnogih sličnih manifestacija u našoj bližoj okolici tijekom ljeta, posebice mjeseca srpnja i kolovoza, ali isto tako moramo biti svjesni da sva ta događanja u budućnosti neće moći opstati.

Prema osobnom mišljenju, ali i mišljenju mnogih, od mene upućenijih, u narednom vremenu uspjeti će se održati najposjećenija događanja, tj. ona koja budu najbogatija i najzanimljivija programom, najbolje reklamirana i organizirana, i u konačnici ona koji budu imala nastabilniju financijsku podršku.

Razumljivo je i pohvalno da svako mjesto u ljetnim mjesecima želi imati svoje priredbe, kulturne, zabavne, glazbene, športske i ine događaje, ali po svemu sudeći s vremenom će se iskristalizirati i opstati najjači, kako to u prirodi i životu već biva.

Ni duga tradicija naše poznate fešte u Kučićima neće biti dovoljan razlog da se ona sama po sebi održi, jer kao vidimo oko nas postoje brojna slična događanja koja su po gotovo svim navedenim kriterijima kvalitetnija od naših.

Ako uistinu želimo da „Dan Kučićana“ uistinu ostane i opstane, morat ćemo u što većem broju sudjelovati u svim zahtjevnim potrebama (pripremnim, organizacijskim, realizacijskim...) našeg susreta kojeg godinama uspijevamo održati.

Nadalje, često se može čuti mišljenje da je fešta „istrošena“, da se radi „šablonski“, te da je već godinama ista i polako gubi smisao.

Možda je dijelom i tako, ali bez novih programa, aktivnosti, ideja i ljudi koji su istinski spremni sudjelovati i pripomoći, stvari će se same od sebe teško promijeniti.

Vrijeme je da shvatimo da je „Dan Kučićana“ naš dan, naša fešta i naša briga, da njen opstanak ovisi samo o nama, našem angažmanu i sudjelovanju, iako je krivce za loše stvari uvijek popularno tražiti u drugima.

Toliko o proteklim događanjima uz „Dana Kučićana 2008„, nadam se da mi p(r)ozvani ne zamjeraju na razmišljanjima i ponekoj kritici, boljitku se nadajmo već sljedeće godine.

Zov rodnih ognjišta, 2008. br.2 (27)