Hrvatski svjetski kongres je krovna organizacija koja objedinjava hrvatske nacionalne kongrese europskih i prekomorskih zemalja, odnosno mnogobrojne hrvatske iseljeničke zajednice i udruge diljem svijeta i član je Ujedinjenih naroda. Predstavlja ga Središnji odbor koji čine predstavnici nacionalnih kongresa. Odbor je u domovinskom sjedištu u Zagrebu, od 5.–7. ožujka 2007., održao svoje redovno godišnje zasjedanje. Osim razmatranja godišnjih djelatnosti na razini svjetskog kongresa, nacionalnih kongresa i hrvatskih zajednica u pojedinim europskim i izvaneuropskim zemljama te planova i programa rada za buduće razdoblje, analizirana su i neka bitna nacionalna pitanja, usvojene odluke od sveopćeg hrvatskog interesa i dodijeljena priznanja zaslužnim Hrvatima. Kratko ćemo naznačiti važna pitanja, prihvaćene odluke i predana priznanja.

            Na zasjedanju su razmotrena dva izuzetno značajna hrvatska nacionalna projekta. Biskup gospićko-senjski dr. sc. Mile Bogović izvijestio je HSK o već postojećem nacionalnom projektu: Crkva hrvatskih mučenika u Udbini. Sažeto je govorio o iskustvima u pokretanju i ostvarivanju projekta, temeljnoj svrsi i značenju za hrvatski narod i njegovu budućnost, o potrebnim sredstvima ali još više o onim važnijim pitanjima: duhovnog preporoda i obnove, povijesne istine, očuvanja uspomene na sve (i poimenično) mučenike koji su dali svoje živote za domovinu Hrvatsku, reafirmiranje i očuvanje povijesno-tradicionalnih kulturnih, moralnih, duhovnih, kršćanskih i svekolikih hrvatskih nacionalnih vrijednosti.

            Hrvatski svjetski kongres je burno pozdravio izvješće o dosadašnjem radu na ostvarivanju projekta, prihvatio ga kao nacionalni projekt svih Hrvata i uključit će se u program njegova provođenja do uspješna završetka.

            Drugi projekt koji je razmatran na zasjedanju bio je Izgradnja Memorijalnog središta stradanja hrvatskog naroda za slobodu i za samostalnost. Izvješće je imao sudac Ustavnog suda RH Milan Vuković. Govorio je o ideji koja se pojavila 1994., prilikom posjete židovskom memorijalnom Holokaust centru u Washingtonu. O tomu je obavijestio Predsjednika Republike dr. Franju Tuđmana i dobio pozitivan odgovor. Prijedlog za osnivanje Memorijalnog središta uputio je Hrvatskom saboru, Vladi, državnim dužnosnicima, svim županima, biskupima i nadbiskupima, a objavio je i „Apel hrvatskoj javnosti“ u tisku. Predsjedništvo Hrvatskog sabora je već 2002. načelno prihvatilo i poduprlo inicijativu. Izvjestitelj M. Vuković je, na zasjedanju, podrobno objasnio ulogu i značenje Memorijalnog središta, a HSK je prihvatio projekt kao prioritetnu programsku zadaću svoga djelovanja.

            Potom su prihvaćena tri dokumenta. Prvi je: Apel HSK za zaštitu povijesnih i kulturnih stečevina i hrvatskih nacionalnih vrijednosti, kao bitni dokument za očuvanje vrijednosno-moralnih temelja, na kojima će Hrvati graditi svoju bolju i ljepšu budućnost.

            Drugi je Rezolucija kojom HSK izražava zabrinutost zbog zanemarivanja Hrvata koji žive izvan domovine, poglavito u Bosni i Hercegovini, zalaže se za povezivanje hrvatskoga naroda u domovini i izvan domovine, za veću zastupljenost Hrvata izvan domovine u Hrvatskom saboru, za jednakopravnost svih Hrvata i svestraniju pomoć hrvatske države Hrvatima u drugim zemljama.

            Treći dokument je Izjava HSK o odluci Međunarodnog suda pravde kojom su Srbija i Crna Gora lišene odgovornosti za počinjeni genocid. Kongres, poput većine Hrvata i bosansko-hercegovačkih muslimana, doživljava naznačenu odluku kao veliku nepravdu, u njoj vidi „namjerno zanemarivanje pravde“ i trijumf počinitelja genocidnih zločina. Stoga HSK „traži da Međunarodna zajednica zbog budućeg mira na prostorima bivše Jugoslavije, prihvati i prizna činjenicu da su Srbija i Crna Gora izvršile agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i da su odgovorne za genocid nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“.

            Raspravljalo se i o angažiranju HSK u pružanju pravne pomoći hrvatskim generalima i drugim Hrvatima optuženim u Haagu za ratne zločine i o opovrgavanju svih optužnica u kojima se Hrvati optužuju za „organizirane zločinačke pothvate“.

Kongres je dodijelio i dva priznanja zaslužnim Hrvatima. Predsjednik HSK Boris Mikšić uručio je zadarskom nadbiskupu Ivanu Prenđi priznanje za velike zasluge u povezivanju domovinske Hrvatske i Hrvata u domovini s Hrvatima u svijetu. Potom je glavni tajnik HSK Josip Ante Sovulj predao predstavniku Hrvatskih zajednica u Australiji priznanje za našega Anđelka Tomasovića, koji živi u Adelaideu. Dodijeljeno mu je za doprinos promicanju istine o Hrvatskoj u svijetu i za djelatnost u Hrvatskom izvandomovinstvu kao i za nesebično, dosljedno i mukotrpno djelovanje posvećeno svome narodu i domovini Hrvatskoj, očuvanju nacionalnog identiteta, širenju istine o Hrvatskoj, afirmaciji Hrvatskog imena jezika i kulture u Australiji i svijetu.

Glasnogovornik HSK fra. Šimun Šito Ćorić najavio je skoro pojavljivanje dviju knjiga nacionalnog značenja, namijenjenih svjetskoj javnosti. Prva je „Marulićeva čitanka“ – reprezentativan izbor iz dijela Marka Marulića na engleskom jeziku, u izdanju HSK i Splitskog književnog kruga. Druga knjiga bit će sažeto djelo povjesničara dr.sc. Anđelka Mijatovića o Bleiburškoj tragediji. Pojavit će se na engleskom jeziku, a kasnije će se objaviti i na drugim svjetskim jezicima.

Zov rodnih ognjišta, 2007. br.1 (24)