Prema pripovijedanju ravnatelja omiškoga Centra za kulturu i omiške Glazbene škole Mihovila Popovca, ako se dobro sjećam njegovih riječi, u našemu je kraju u ponedjeljak 19. travnja ove godine došlo do važnoga arheološkoga otkrića, i to, kako to najčešće biva, posve slučajno. Na igralištu ispred hotela na Brzetu izvođeni su neki građevinski radovi. Odjednom: iznenađenje! Ispod rovokopača izronio dio vrlo staroga zida. Radovi su prekinuti. Nazvan je Konzervatorski odjel u Splitu (bivši Zavod za zaštitu spomenika). Poslani su stručnjaci. Sljedećih dana i tjedana otkopani su temelji velike starokršćanske crkve – bazilike, koje su stoljećima prekrivale naslage zemlje što su je s Dinare donijele kiše. Istražni su radovi pod vodstvom arheologa Hrvoja Gjurašina i Marijana Loze, djelatnika Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, trajali nekoliko tjedana. Iako još nisu dovršeni – prekinuti su zbog skoroga dolaska gostiju u spomenuti hotel – već je glavnina ostataka te velike starokršćanske crkve otkopana.

          Zna se i naslov te davne sakralne građevine. U odluci splitskoga nadbiskupa Andrije Cornera o omiškoj župi, njezinoj župnoj crkvi Sv. Mihovila i drugim crkvama u najbližoj okolici izdanoj 1. srpnja 1527. te su druge crkve nabrojene sljedećim redom: «Sv. Marija, Sv. Kuzma i Damjan /obje u Rogoznici!/, Sv. Ivan pod planinom, Sv. Eufemija uz obalu, Sv. Pavao izvan i Sv. Duh unutar spomenutoga grada». U istomu se dokumentu kaže da se «od crkve Sv. Eufemije jedva raspoznaju temelji, pa je nije moguće popraviti» (usp. S. Kovačić, Nadžupska crkva Sv. Mihovila u Omišu, Omiški ljetopis 1, Omiš 2002, str. 12). Iz navedenih se riječi, osobito iz toga što Sv. Eufemija, kojoj je položaj određen izrazom «pokraj mora», u nabrajanju crkava od Rogoznice prema gradu dolazi poslije dviju rogozničkih i nekadašnje crkve Sv. Ivana u Borku, a neposredno prije crkve Sv. Pavla koja se nalazila posve blizu gradskih zidina, sa sigurnošću se može zaključiti da temelje crkve Sv. Eufemije, koji su već g. 1527. jedva virili iz zemlje, treba identificirati s temeljima upravo sada otkopanima na Brzetu.

         Kršćanska djevojka sv. Eufemija podnijela je mučeništvo u maloazijskomu gradu Kalcedonu u vrijeme Dioklecijanova progona, i to već 16. rujna 303., dakle otprilike pola godine prije salonitanskoga biskupa sv. Dujma. To je i razumljivo, jer progon je počeo i bio najžešći baš u tomu djelu Male Azije, gdje se nalazio i Dioklecijanov carski dvor (Nikomedija). Poslije su kršćani u Kalcedonu u čast svoje mučenice sv. Eufemije podigli veliku baziliku, u kojoj je g. 451. održan jedan od najvažnijih općih crkvenih koncila, nazvan zato Kalcedonskim. U radu toga koncila sudjelovali su mnogi biskupi iz svih pokrajina Rimskoga Carstva. Zacijelo su oni poslije posvuda, na Istoku i na Zapadu, širili štovanje te slavne mučenice. Budući da je taj koncil, zasjedajući u crkvi podignutoj nad njezinim grobom, odbacio neka kriva tumačenja o odnosu dviju naravi u jednoj osobi Isusa Krista, ljudske i božanske, te jasno izrazio katolički nauk, nju su uzeli za zaštitnicu kršćanskoga pravovjerja. Svakako, poslije toga su na raznim stranama njoj u čast podizane crkve. U nas je najviše štuju u Istri, gdje je glavna zaštitnica grada Rovinja.

Ostaci crkve Sv. Eufemije iz rimskih vremena pokraj Omiša potvrđuju da je njezino štovanje bilo prošireno i u Dalmaciji te se održalo do srednjega vijeka, jer inače bi spomenuti naslov bio zaboravljen davno prije 16. stoljeća.

Zov rodnih ognjišta, 2004. br.1 (18)