Blagdan Božića u našoj kršćanskoj kulturi i etničkim običajima oduvijek je bio zanimljiv, posebno svetkovan i slavljen, od pripremanja materijalnih dobara i vanjskoga sjaja, pa sve do onoga važnijega unutarnjeg duševnog pomirenja sa svojim bližnjim i samim Bogom.

Božić je (shodno svome vremenu ) oduvijek bio blagdan obitelji i zajedništva, obilja i radosti, a u njemu su vjernici oduvijek prepoznavali temeljnu istinu naše vjere: da se BOG i ČOVJEK na ovome svijetu rodio samo za nas i da nas u tom otkupiteljskom poslanju zauvijek oslobodi od smrtnosti naših grijeha.

Stoga vjernici na poseban način dočekuju i osjećaju ovaj blagdan, koji ih izravno veže s Božanskim događajem, najvećim u povijesti vremena, u kojem i mi svake godine djelićem svoje duše i duha sudjelujemo, svatko u svome srcu i na svoj način doživljava ovaj najradosniji blagdan naše vjere i sigurno je da svakome od nas znači nešto posebno.

Na žalost, s vremenom je ovaj blagdan postao žrtva galopirajuće globalizacije, i mi smo sami postali svjedoci pravih «potrošačkih groznica« koje nas tresu u vrijeme blagdana, pa je u novije vrijeme Božić postao važan izvor zarade u trgovačkom svijetu našega potrošačkoga društva.

Tako su u svijetlu lažnog vanjskoga sjaja, te nezaobilazne i često nepotrebne kupovine (iza koje stoji nečija dobra i brza zarada), «komercijalni Božić« prihvatili i drugi narodi» novoga svijeta«, koji u svojoj izgubljenoj kulturi i tradiciji ne poznaju ili nemaju korijen ovoga blagdana.

Kod nas i u našoj sredini, Božić se oduvijek svetkovao na poseban i tradicionalan način, u okolnostima koje je nosilo vrijeme, pa možemo slobodno reći da se unatoč jakom utjecaju globalizacije i ostalim zbivanjima našega «modernoga društva« blagdan Božića kod nas još uvijek slavi u temeljnom i istinskom duhu naše vjere i tradicije.

Svima nama ostale su, još iz ranoga djetinjstava, uspomene na svetkovanje Božića, kojih se rado spominjemo i koja će nam poslije mnogo, još mnogo blagdana zasigurno ostati u sjećanjima, bez obzira jesu li prošla u lijepom ili manje ljepšem doživljaju.

Posebno će se toga sjetiti stariji koji čuvaju uspomene na male radosti kojima su obradovani u slavljenju Božića, a u pripovijedanjima će im ostati i sjećanja na ona ne tako davna vremena, kada se slavljenje Božića smatralo nepoćudnim i opasnim za poredak i društvo koje je hvala Bogu iza nas.

Ove godine, kao i mnogo godina dosada, vjernici su blagdane uglavnom proveli u toplini doma i svojih bližnjih, ali i u crkvi, u radosti vjere i zajedničkog okupljanja oko Euharistijskoga stola i štovanju živoga i novorođenoga Boga, a svi oni koji su u našoj novoj crkvi proteklih Božićnih blagdana boravili, mogli su primijetiti da je Božićni ugođaj nešto drugačiji i ljepši od onog kakvog smo navikli iz dosadašnjih godina. To možemo zahvaliti nesebičnim i aktivnim članovima pjevačkog zbora mladih, koji su ove godine spontano i samoinicijativno pokrenuli akciju prikupljanja novaca za nove jaslice i nakit u našoj novoj Crkvi, i unatoč tome što akcija nije posebno najavljivana, u njoj se, prema svojoj volji i mogućnostima odazvao velik broj vjernika naše župe.

Već je odavno bilo vrijeme da nabavimo nove figurice svete Obitelji, jer su one stare, izrađene od gipsa poprilično i nepopravljivo oštećene višegodišnjom uporabom, a ovom se prilikom javila dugogodišnja potreba da se kupi i novi nakit za Božićna drvca.

Prikupljenim novcem župljana i ostalih dobrotvora, kupljene su dvije lijepe smreke visoke gotovo četiri metra, pomno odabrani nakit za njih i komplet novih figurica za Božićne jaslice, koji su na skladan i dojmljiv način još više obogatili i ljepotom ispunili Božićni ugođaj u našoj župnoj crkvi.

Iako su novčana sredstva u ovakvim i sličnim akcijama ključna, i ovaj se put pokazalo da je u takovomu poslu jako važna priprema i organizacija, uz nužna pomoć ostalih dobročinitelja, pa smo unatoč lošim vremenskim prilikama, raznim poteškoćama i uvijek tijesnom raspoloživom vremenu, ipak uspjeli ovogodišnji Božić u našoj župskoj zajednici učiniti posebnim.

One koji su ovu akciju potakli i koji su im nesebično pomagali nećemo ovdje posebno nabrajati, jer oni su po svojim aktivnostima u našoj župi već poznati i nisu željni nikakve posebne hvale. No, ipak ću napraviti iznimku i tek spomenuti Snježanu Tomasović, koja je idejno osmislila izgled ovogodišnjih Božićnih drvaca, a višednevnu je brigu posvetila izgledu župnih jaslica, koje su u cjelini bile plod njenog strpljivog rada, nesebično utrošenog vremena i nedvojbene stilske darovitosti.

Zahvaljujući ovakvoj, svake hvale vrijednoj akciji, naša župna crkva je protekle godine zasjala u iznimno lijepom i skladnom Božićnom ugođaju kakav se u našem mjestu nije vidio dugi niz godina, a kojeg se ne bi posramile ni veće i mnogoljudnije župe.

Gotovo tradicionalno, kao i tijekom već dugoga niza godina, mladi su glumci dramske sekcije KUD-a «Osvit« prije same mise polnoćke prikazali kratku Božićnu predstavu humorističnog sadržaja. Potrudili su se da Božićni ugođaj učine što veselijim i radosnijim, a sudeći po smijehu vjernika koji su ispunili gotovo cijelu crkvu, čini se da im je to i uspjelo.

Pohvalno je svakako što grupica naših mladih župljana ulaže trud i vrijeme u takve aktivnosti, jer na taj način nam svake godine, unatoč skučenosti prostora i vremena i nužnoj improvizaciji, približe problematiku raznih aktualnih tema uspješno pokušavajući iz skromno priređenih scenarija izvući vrijednu pouku.

Prava je šteta da se ovakvim predstavama ne gostuje u drugim mjestima i župama, jer je živa riječ dojmiljivija i ostavlja trajniji trag u dušama od one, koja se u naše vrijeme prikazuje isključivo elektroničko-medijskim putem. Također bi bilo puno ljepše da je više onih koji se žele uključiti u ovakav vid zabave i druženja, ali i svrsishodnog rada za cijelu zajednicu.

Ovogodišnja glumačka družina (Mate Tomasović, Silvana Tomasović, Tereza-Veki Srdanović, Zvone Šarac, Leona Tomasović, Ivan Kovačić, Ćiro Tomasović) pod voditeljskom brigom Ane Tomasović, prikazali su našim župljanima na jednostavan i duhovit način besmislenost, a u obiteljskom okruženju i pogubnost sve aktualnijeg pretjeranog obožavanja životinja i kućnih ljubimaca.

Čitajući i prisjećajući se svih tih događanja, može se slobodno reći da je Božić 2003. u Kučićima po mnogo čemu bio poseban i da će ga mnogi, poglavito naša djeca i mladi, sigurno pamtiti po lijepom i dobrom.

Ovaj skromni osvrt napisan je u želji da se svi prisjetimo prošloga Božića, ali mi je još veća želja da razmišljanja iz ovoga članaka potaknu mnoge da ove godine aktivno sudjeluju u aktivnostima i pripremana ovogodišnjeg Božića u našoj župi, na svoju osobnu radost i na radost svih članova naše vjerničke zajednice.

Možda će svima onima koji to čine (i koji će činiti), na kraju izostati ljudske hvale, ali se ipak prava sreća krije u osobnom zadovoljstvu da služimo sebi i svojim bližnjima, jer kao vjernici uzdajemo se u Spasiteljevo obećanje da naš nijedan trud i učinjeno dobro na ovome svijetu neće biti zaboravljeno.

U toj vjeri i razmišljaju pripremimo se i dočekajmo slijedeći blagdan Božića kako i priliči našoj baštinskoj tradicionalnoj svetkovini i vjerničkoj zapadno-kršćanskoj kulturi.

Zov rodnih ognjišta, 2004. br.1 (18)