Ove svete Jubilejske godine u kojoj na poseban način slavimo utjelovljenje i dolazak Isusa Krista među nas grješnike za otkupljenje cijelog svijeta, u našoj je župi održana duhovna obnova.

Voditelj ovog značajnog duhovnog događaja bio je nama Kučićanima, ali i drugim vjernicima, omiljeni franjevac Ivan Matić - Đoni iz zagrebačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Iako je već godinama redovit gost u našoj župi, on je naglasio da mu je uvijek drago doći u Kučiće i da svaki put uživa biti s vjernicima našeg mjesta, a poglavito s mladima. Pri tom je naglasio da je župa Kučiće jedna od rijetkih župa koja, eto već hvala Bogu, šesti put ima duhovnu obnovu i to u neprekidnom ciklusu (od 1994.).

Zaista, malo je župa koje se mogu pohvaliti takvim kontinuiranim radom na duhovnom polju. Prije svega to možemo zahvaliti našem pok. fra Jošku Srdanoviću koji je na svom ovozemaljskom životnom zalasku zadužio svoju subraću iz Zagreba da češće (po mogućnosti svake godine) svrate u njegovo rodno Kučiće.Kako vidimo, ta njegova želja do sada je uspješno provođena u djelo, zahvaljujući Božjoj providnosti i požrtvovnim vjernicima župe, a posebno mislim na gosp. Tomislava Tomasovića pok. Ivana koji nesebično radi na zahtjevnoj organizaciji, a sve uz blagoslov i pristanak župnika don Ivana koji svaki put svojim vjernicima pruža razumijevanje i potporu. Božja je providnost, eto, htjela da sve ove duhovne obnove budu na neki način priprava za sveti Jubilej 2000 godina kršćanstva.

Je li nešto na duhovnom polju uspjelo, teško je reći, ali može se sa sigurnošću reći da je u ovoj godini Milosti Gospodnje u našoj župi posijano sjeme za koje vjerujemo da će u buduće donijeti obilat rod. Ako je suditi po broju vjernika koji su pohodili našu crkvu u tom trodnevlju, može se reći da je sjeme posijano proteklih godina mnogostruko urodilo.

Unatoč ljetnim radovima u polju i ostalim zauzetostima, vjernici su hrabro i strpljivo podnosili teret ove godine nesmiljeno velike srpanjske žege. Svaka večer je po već ustaljenoj dinamici sadržavala tri dijela između kojih je bila toliko potrebna pauza za razgovor i osvježenje. Prvi dio bio je rezerviran za neku od dobro odabranih i pripremljenih tema upotpunjenih zvonkom pjesmom našega pjevačkog zbora.            U drugom (središnjem) dijelu (kada je bilo najviše vjernika u crkvi) slavljena je Euharistija, dok je treći dio bio posvećen molitvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u molitvama za cijelu zajednicu i za sve naše duševne i tjelesne boli.

Poslije sveg ovog službenog programa sparnu i gluhu ljetnu noć nad Kučićima osvježavala je pjesma iz raspjevanih grla i srca najmlađih Kučićana. Mislim da su oni najiskrenije pokazivali što su mnogi stariji doživljavali tih dana.

Uz već spomenutog voditelja fra Đonija, svojom svećeničkom službom na stalnom raspolaganju bili su don Mijo Grozdanić, župnik neretvanske župe Bijeli Vir, don Dražen Balić, kapelan u župi Jesenice, naš don Mladen Vukasović, č.s. Ancila Vujković, te župnik don Ivan. Na poseban način ovogodišnju duhovnu obnovu obogatio je mladi profesor Krešo Peračković, sociolog iz Zagreba, koji je primjerom iz svog života opisao put obraćenja, te susret i bliskost sa Svemogućim Bogom.

Na kraju ne mogu ne spomenuti mišljenje nekih vjernika koji postavljaju pitanje, je li u našoj župi potrebno održavati duhovne obnove svake godine i njihovu bojazan da će one s vremenom izgubiti na duhovnoj “težini”. Mišljenja sam da ovim Duhovnim obnovama ne možemo ništa izgubiti, a dobitak se ne može odmah i količinom izvagnuti. Ipak, prepustimo ovo pitanje Providnosti Božjoj i župniku koji je zadužen za brigu oko ovakvih stvari.
Zaključio bih ovaj osvrt mišlju: Ako nešto posijemo, možemo očekivati da ćemo i nešto požeti, a u protivnom nerad i inertnost prema ovakvim događajima ne mogu uroditi ničim korisnim. A mi smo posijali, zar ne?   

  Zov rodnih ognjišta, 2000. br.2 (11)